Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (37.nastavak)

37.nastavak

Staljinov stil

Botvinik je završio turnir s tri remija i zauzeo vrlo respektabilno treće mjesto, iza Keresa i Fine-a. Svjetsko prvenstvo je i dalje ostalo neizvjesno. Aljehinov ugovor za meč protiv Flohra bio je pod znakom pitanja zbog češko-njemačkih tenzija. Široko se pretpostavljalo da AVRO turnir služi kao turnir kandidata za određivanje Aljehinovog sljedećeg izazivača. Međutim, na ceremoniji otvaranja Aljehin je izjavio da nije obavezan da igra protiv pobjednika turnira. Takođe je ponovio svoju ponudu da će igrati protiv bilo kojeg dostojnog kandidata koji može osigurati fond nagrada od 10.000 dolara (s izuzetkom Kapablanke, koji bi morao osigurati tih 10.000 dolara u zlatu, što je bilo ekvivalentno 18.000 dolara).

Aljehinove riječi dale su Botviniku do znanja da mora djelovati dok je još uvijek bio u Holandiji. „Nije se znalo kada ću ponovo vidjeti Aljehina,” prisjetio se Botvinik. Ipak, trebao mu je određeni oblik uvjerenja, kako od Aljehina, tako i iz Moskve, da je meč moguć. Botvinikove veze ponovo su se pokazale korisnima. Stupio je u kontakt sa zamjenikom direktora Exportkhleba, sovjetske agencije koja je prodavala žitarice, kruh i slične proizvode Evropi, „i dobio potpunu podršku.”

Tu podršku je potvrdio i kod sovjetskog opunomoćenika u Belgiji, Evgenija Rubinina, koji je prisustvovao posljednjem kolu AVRO turnira i predstavljao „sovjetsku vlast za mene.”

Aljehinovi motivi bili su mješoviti. Svoju želju da se vrati u domovinu izražavao je najmanje pet godina ranije. Meč za titulu prvaka bio bi savršen izgovor za Sovjete da zaborave njegovu antikomunističku prošlost. Osim toga, Aljehin je trebao novac. Nije mnogo zaradio u mečevima za svjetskog šampiona 1934, 1935. i 1937. godine.

Botvinik je posljednjeg dana turnira rekao Aljehinu da želi da razgovara s njim. Aljehin je pristao da ga primi sljedećeg dana u 16:00 sati u hotelu „Carlton,” gdje je bio smješten. Botvinik je poveo Flohra kao svjedoka. Može se samo nagađati kako se Čeh osjećao dok su se njegovi vlastiti snovi o svjetskoj tituli rušili. Botvinik je rekao da ga je pozvao jer je pretpostavio da će „Flohr biti iznad sitnog egoizma.” Dok su ispijali čaj, Aljehin i Botvinik postigli su nezvanični dogovor za samo pola sata: Botvinik je mogao izabrati mjesto odigravanja meča, koje je moglo biti bilo gdje u Evropi (osim u Holandiji). Pretpostavka je bila da će to biti Moskva. Aljehin bi bio pozvan na turnir u Moskvi kako bi se aklimatizovao tri do četiri mjeseca prije prve partije meča. Nagradni fond iznosio bi 10.000 dolara, od čega bi dvije trećine pripale Aljehinu bez obzira na ishod. Dogovorili su se da cijelu stvar drže „strogo povjerljivom“ dok ne budu dogovoreni svi detalji i dok sovjetska strana ne objavi službeni izazov za meč. Taj izazov trebao je biti poslan na adresu u Južnu Ameriku jer je „Aljehin planirao da kupi zemljište na Trinidadu,“ napisao je Botvinik.

Aljehin je igrao na sigurno održavši još jedan sastanak tog dana — s Keresom, koji je bio spreman da napusti Holandiju. Aljehin je kasnio 15 minuta, a Keres je tek sedam godina kasnije saznao razlog: Aljehin je bio zauzet u hotelu Carlton dogovarajući sporazum s Botvinikom.

Botvinik i ostali potencijalni Aljehinovi izazivači sastali su se posle turnira „na inicijativu organizatora,“ rekao je Botvinik. Prema Analitičkoj, „jednoglasno su ovlastili“ Fajna i Evea da izrade predloge za buduća prvenstva. Posle Nove godine Botvinik je patio od ozbiljne upale usne šupljine, stomatitisa. Temperatura mu je bila 40 stepeni Celzijusa kada je stigao kurir s telegramom:

„Ako odlučite izazvati šahistu Aljehina na meč, želimo vam potpuni uspjeh. Ostalo se lako može osigurati. Molotov.”

To je bio „blanko ček,” garantovana podrška Partije i države koja mu je bila potrebna da postane svjetski šampion. Botvinik je zaključio da telegram nije napisao Molotov, već lično Staljin.
„Ovo je bio njegov stil.“

-Nastaviće se-