Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (34.nastavak)

34.nastavak

U ovoj poziciji u prekinutoj partiji bilo je jasno da će crni osvojiti d-pješaka, ali izgubiti b-pješaka. Botvinik je analizirao poteze 41. … Kf6 42. Ke2 Ke6 43. Rd4 Rd7 44. Rd7 Kd7 45. Kd3 Kd6 46. Kc4 i zaključio da bi udaljeni slobodni b-pješak nakon Kxb4 bio fatalan. Pozvao je sudiju meča, Nikolaja Grigorijeva, kako bi predao partiju i završio meč.

Međutim, prema knjizi Postizanje cilja, stvari su krenule neočekivanim tokom. Grigorijev, kojeg je Botvinik opisao kao „Krilenkovu desnu ruku“, bio je i svjetski autoritet za pješačke završnice. Grigorijev je tvrdio da bi potez 45. … f4!, umjesto defetističkog 45. … Kd6?, postavio zamke. Na primjer, nakon 46. Kc4 f3! 47. gxf3 g5 48. Kxb4 f5 49. Kc4 h4!, crni omogućuje promociju pješaka (50. Kd4 g4 51. fxg4 fxg4 52. Ke4 gxh3 53. Kf3 Kc7). Prema Grigorijevu, najbolji odgovor bio bi 46. f3!, a zatim 46. … Ke6 47. Kc4 Ke5.

Plan crnog bio je 48. Kxb4 Kd4! 49. Ka5 Ke3 50. b4 Kf2, nakon čega slijedi Kxg2.

Najpreciznija pobjednička varijanta bila je izuzetno složena:

48. b3! h4 49. Kc5 g5 50. Kc4 f6 51. Kc5 (da iscrpi poteze crnog) f5 52. Kc4 g4 53. Kc5 g3 54. Kc4 Kd6 55. Kxb4

Sada slijedi 55. … Kd5! 56. Kc3! Kc5 57. b4+ Kb5 58. Kb3 Kb6 59. Kc4 Kc6 60. Kd4! Kb5 61. Ke5 Kxb4 62. Kf4! Kc4 63. Kg5! Kd3 64. Kxh4 f4 65. Kg4 Ke3 66. h4 Kf2 67. Kh3.

Ova zamršena strategija za manipulaciju pješacima demonstrirala je Grigorijevljevu genijalnost i vrhunsku ekspertizu u završnicama.

„Izvinite,” tvrdio je Botvinik da je rekao. „Vi ste glavni sudija i prema pravilima meča igrači nemaju pravo primati savjete od bilo koga.” „Upravo zato smatram svojom dužnošću da vam pomognem,” odgovorio je Grigorijev. „Znam da je vaš protivnik koristio pomoć grupe majstora, dok ste vi sami.” Ipak, prema Botviniku, ostao je nepokolebljiv. Njegova odluka da preda partiju ostala je na snazi. U svojim memoarima osvetio se rekavši kako je upozorio Grigorijeva da će uslovi meča „raditi protiv savjesnijeg igrača.”

Za Levenfiša, taj meč bio je njegov najveći uspjeh — ali i posljednji. Očekivao je da će biti nagrađen pozivima za turnire u inostranstvu. Nikada ih nije dobio. „Mnoge partije bile su visoko cijenjene u stranoj šahovskoj štampi,” napisao je u svojim memoarima. „U Mađarskoj je izdata knjiga meč-partija na njemačkom,” dodao je, ostavljajući čitaoce da se pitaju zašto takva knjiga nije objavljena u SSSR-u.

Romanovski je sumirao meč za sovjetske čitaoce u časopisu Šahmati v SSSR. „Meč je otkrio borbeni duh Levenfiša i, s druge strane, psihološku krhkost Botvinika,” napisao je. Čitajući između redova, bilo je jasno da smatra kako je meč bio katastrofa za Botvinika. Prema analizi rejtinga Arpada Ela, Botvinik je trebao pobijediti rezultatom 8½–4½. (Elo je utvrdio da je Botvinik postao najbolji igrač svijeta 1937. godine.)

Botvinik je za ishod krivio potcjenjivanje Levenfiša i svoje vremenski zahtjevne doktorske studije. Posle meča smatrao je Levenfiša svojim ogorčenim neprijateljem i često govorio svom prijatelju Viktoru Malkinu da nikada ne pominje njegovo ime. Razlog, prema Malkinu, bio je taj što je Levenfiš pokazao da neko ko pretenduje na titulu svjetskog prvaka ne može pobijediti u nacionalnom šampionatu. Time je, kako je rekao Malkin, „potkopao mit o nepobjedivom Botviniku.”

Više terora

Botvinikov status bio je poljuljan rezultatom meča — a Nikolaj Krilenko mu nije mogao pomoći. Šef sovjetskog šaha od 1924. godine postao je naredna žrtva terora.

Krilenko je ostao aktivan u šahovskim krugovima i čak je postigao solidnih 8½ poena iz 15 partija na turniru sindikata sudskih i tužilačkih radnika, sastavljenom od majstora i igrača prve kategorije, u februaru i martu 1937. godine. Međutim, u januaru 1938. godine na sjednici Vrhovnog sovjeta optužio ga je Staljinov bliski saradnik, Mir Dzafar Bagirov, između ostalog i zbog toga što je „mnogo vremena posvećivao igranju šaha.” Krilenko je uhapšen 31. januara, osuđen u aprilu — nakon što je priznao da je bio antikomunista još prije Revolucije — te je strijeljan 29. jula.

Takođe, u julu 1938. Aleksandar Iljin–Ženevski je smijenjen sa svoje pozicije u NKVD-u. Kako je preživio teror predmet je mnogih spekulacija. Na kraju krajeva, bio je stari boljševik, vrsta koja je bila ugrožena tokom 1930-ih. Njegov nekada moćni brat, Fjodor, odbio je da se vrati s diplomatske misije u martu 1938. i napisao denuncijatorsko „Otvoreno pismo Staljinu.” (Umro je ubrzo nakon toga, moguće od strane NKVD-a.)

Istoričar Sergej Morozov napisao je 2005. godine da se majka Iljina–Ženevskog obratila Vjačeslavu Molotovu tražeći da mu poštedi život, pozivajući se na njegove revolucionarne zasluge. Možda je upravo to bilo ono što ga je spasilo.

-Nastaviće se-