
25.nastavak
Takođe, održana je i analiza meča u Lenjingradskom domu naučnika. Botvinik je rekao da je čuo od prijatelja da su njegovi kritičari planirali da ga napadnu. Levenfiš i Romanovski su hvalili Flohra u prvom dijelu, rekao je. Ali su se predomislili u drugom dijelu i rekli da je Botvinik trebalo da pobjedi u meču. Botvinik je ovu konfrontaciju riješio na način na koji će to često činiti: pripremio se. Kada je dobio priliku da govori, podsjetio je publiku da je devet godina prije toga Romanovski bio uništen u meču sa Jefimom Bogoljubovom.
„Pyotr Arsenjeviču, čini se da ste tada igrali ispravno sa kreativnog stanovišta,“ rekao je, a zatim dodao: „U kakvom bi stanju sada bila sovjetska šahovska scena da sam igrao protiv Flohra kao Romanovski?“
Ganochka
Vraćajući se svojim studijama, Botvinik je odigrao samo dvije partije u sledećih osam mjeseci. Dva puta je pobijedio svog kolegu inženjera elektrotehnike i šahovskog majstora, Sergeja Belavenetsa, u meču Lenjingrad–Moskva 1–2. maja 1934. Tog 1. maja njegov je život ponovo doživio promjene zbog Jakova Rokhlina. Botvinik je pozvan u dom svog mentora na Lenjingradskom ostrvu Vasilijevski, trendi naselju s druge strane rijeke Neve, nasuprot Zimskom dvorcu.
„Moj prijatelj se već oženio mladom baletnom solisticom Valentinom Lopuhinoj. Ja sam zakasnio,“ napisao je. „Svi su već bili okupljeni. Sjeo sam na stolicu, pogledao osobu s desne strane i — ostao zapanjen.“
Tu je sjedila Gajana Ananova, 19-godišnja balerina sa sjajnom crnom kosom. Bila je potomak preživjelih iz masakra nad Jermenima. Poput Botvinika, bila je kulturna zvijezda koja je odrasla u Lenjingradu. Pohađala je Koreografski koledž i prestižni Vaganov koledž (sada Akademija ruskog baleta), gdje je studirala pod legendarnom Agripinom Vaganovom.
Gajana je nastupala već dvije godine, pojavljujući se u predstavama Kirovske opere i baleta, uključujući „Labudovo jezero“, „Solvejg“, „Uspavanu ljepoticu“ i drugim klasicima. Zapravo, plesala je u Marijinskom teatru na Trgu teatra, tik pored mjesta gdje se odigrao meč s Flohrom. Botvinik se odmah zaljubio. Kući se vratio pješice, prelazeći jedan od mostova preko Neve po jakom pljusku. „Vratio sam se kući preko Nevskog prospekta, očaran ovom iznenađujućom i pomalo zagonetnom djevojkom,“ prisjećao se.
„Po karakteru su bili potpune suprotnosti,“ prisjetila se njihova jedina kćerka Olga 2012. godine. Gajana je bila religiozna, dok je Botvinik često govorio: „Ja sam ateist i komunist.“ Gajana je imala nježnu i blagu narav.
On je uživao u svom „tvrdom karakteru.“ Ona je bila apolitična. On je bio vatreni marksista. Kako je vrijeme prolazilo, njoj je postajalo sve teže nositi se sa stresom u kojem je on, činilo se, naprosto uživao.
Jurij Averbah je rekao da je Gajana imala još jednu nimalo nevažnu osobinu: bila je kćerka Davida Ananova, profesora opisne geometrije, i nećakinja profesora Pavela Kalantarova. Obojica su radili na Politehničkom institutu, gdje je Botvinik trebao da brani svoju disertaciju. Par je čekao do aprila 1935. godine da se vjenča. Čak je i Kapablanka dao svoj blagoslov, rekao je Botvinik. „Mjesec dana prije našeg vjenčanja, Kapa, vidjevši moju zaručnicu u loži Kirov teatra, dao je svoju ocjenu: ‘Et bonne, et belle’“ — odnosno, „Dobra i lijepa.“
Dobijaju stan na adresi Ulica Čajkovskog 10, gdje su živjeli s njegovom majkom, koja je postala bliska s Ganočkom, kako ju je zvao. Gajana se posvetila svojoj novoj porodici, dok je njen muž, kako su istoričari Vladimir i Isaak Linder primijetili, smatrao da je „neophodno služiti društvu.“
Euwe i Kmoch
Na svoj 23. rođendan, Botvinik je započeo prvi turnir posle godinu dana. Maks Euwe i njegov sekundant Hans Kmoch posjetili su SSSR kako bi se pripremili za Euweov predstojeći meč za svjetsku titulu. U Lenjingradu je organizovan kružni turnir, nazvan „Turnir s učešćem Euwea i Kmocha.“
Euwe je bio posebno impresioniran ovom partijom, koju je uključio u svoj klasični udžbenik Procjena i planiranje u šahu.
„Turnir s učešćem Euwea i Kmocha“
Lenjingrad, 1934.
Botvinik – Hans Kmoch
B14 Karokan odbrana
1–0
„Komentarišući ovu partiju, Kmoch je napisao da u šahu Botvinik vidi sve, i još ponešto,“ rekao je pobjednik u Analytical-u. „Imao je mnogo prilika da pogriješi, a u nekoliko navrata morao je pronaći tačno pravi potez kako bi izdržao napad crnog na kraljevoj strani,“ primijetio je Euwe, izdvajajući poteze 15. g3, 20. Qe2 i 27. Kh1.
Botvinikov nastup, koji su mnogi smatrali njegovim drugim međunarodnim testom, bio je ugrožen kada je dobio temperaturu od 39°C. Dijagnostikovana mu je bolest paratireoidne žlijezde. Ipak, nije odustao. Umjesto toga, dobio je šestodnevnu pauzu koja je zahtijevala značajne promjene u rasporedu odigravanja partija.
Da li bi ovakvo tretiranje bilo ponuđeno nekome od manje poznatih Sovjeta na turniru? Možda ne bi. Ali, kao što je Botvinik govorio i u drugim prilikama, „Oni nisu Botvinik.“
-Nastaviće se-