Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (23.nastavak)

23.nastavak

„Svi Moskovljani su se trudili da uvjere Kriljenka da treba odbiti meč i umjesto toga pristati na turnir,“ napisao je Botvinik u Achieving the Aim. „Svi majstori su bili protiv meča,“ dodao je, jer su bili sigurni da će izgubiti. Ali Krilenko je „imao povjerenja u mene.“

U članku „Kako sam se pripremao,“ koji je objavljen neposredno nakon meča s Flohrom, Botvinik se prisjetio kako mu je Vrhovni savjet oslobodio rada na njegovom elektro inženjera. Ovo je bio još jedna izuzetna privilegija. „Prije meča bilo je 25 dana koje sam morao iskoristiti za odmor i pripremu za meč,“ napisao je. Pomenuo je da mu je bilo dozvoljeno da koristi odmaralište za naučnike koje je prvobitno bilo Peterhofski dvorac, ljetno odmaralište Petra Velikog.

„Prvo i najvažnije smatrao sam neophodnim da pregledam i analiziram što više partija S. Flohra,“ napisao je. „Na temelju tih partija morao sam donijeti zaključke o stilu protivnika, njegovoj tehnici, njegovim omiljenim šemama razvoja, najčešće biranim otvaranjima.“ Njegov cilj bio je „biti potpuno pripremljen u otvaranju kako bi sačuvao snagu za središnjicu.“ Ovo je način na koji bi svaki moderni velemajstor pristupio zadatku. Ali to je bilo rijetko u 1933. godini.

Botvinik je pronašao oko 110 Flohrovih partija iz šest turnirskih knjiga i drugih izvora. (Danas se u bazama podataka može pronaći dvostruko više Flohrovih partija prije–1934.) Došao je do značajnog zaključka: 1931. godine Flohr je bio sklon napadu i kombinacijama „i u njegovim partijama završnice su rijetko dolazile do izražaja.“ Međutim, Flohr iz 1932–1933. godine bio je mirniji igrač koji je preferirao pozicionu igru, razmjene, završnice i pokušavao „odlučiti partiju čisto tehnikom.“ U drugom dijelu meča iskoristio je još jedno zapažanje: „U odnosu na psihologiju, Flohr nije bio vrlo stabilan.“

Značaj koji su vlasti pridavale meču bio je naglašen izborom mjesta održavanja. Meč je započeo u augustovskoj Sali stubova Doma saveza u Moskvi. Ovdje su se održavali Kongresi Komunističke partije, a Lenjinovo tijelo je ležalo u tom prostoru nakon njegove smrti 1924. godine. Ovaj prostor će biti domaćin visoko profilisanih šahovskih događaja sljedećih pet decenija, uključujući meč SAD–SSSR 1946. godine i prvi svjetski šampionski meč Anatolija Karpova i Garryja Kasparova.

Igrači su bili smješteni u Nacionalnom hotelu, luksuznoj zgradi iz 1903. godine koja je nakon Revolucije bila u lošem stanju, ali je upravo renovirana. Igra je počela drugi dan nakon Flohrovog dolaska u Moskvu. On je proveo više vremena obilazeći znamenitosti nego što se aklimatizirao. To se nije primijetilo.

Salo Flohr (u sredini) pokazuje poziciju svom protivniku, Botviniku (desno), i Botvinikovom mentoru, Samuilu Vajnštajnu, tokom njihovog meča 1933. godine.

Meč, Moskva 1933, prva partija
Salo Flohr – Botvinik
B13 Karokan odbrana

0-1

„Flohr je rekao da je partija bila narušena „nervozom s obje strane…“ Pobijedio sam je samo zahvaljujući većem iskustvu i taktičkoj spremnosti.“

Tokom svojih priprema, Botvinik je zaključio da Flohr igra Damin gambit i 1. c4 sa dvije ili tri postave. „To su bila sva njegova otvaranja bijelim.“ Ali priznao je da je Flohr bio toliko dobar u pozicijama 1. d4 d5 da ih treba izbjegavati u korist Nimzo-indijske, Holandske i Grünfeldove odbrane. Druga partija meča bila je, zapravo, Nimzo. Nakon što su izjednačili na 21. potezu, Flohr je zaključio da je pozicija toliko loša da bi bilo koji igrač mogao „igrati na pobjedu!“

Imati bijele figure bilo je veći problem za Botvinika. Abram Model je „pozvan iz Lenjingrada“ prije treće partije, ali ni on nije mogao riješiti Caro-Kannovu zagonetku. Iskoristio je svoj lirski talent da napiše pjesmu koja je sažela zabrinutost:

„Panovljeva varijanta
je zauvijek uništena
i moj Mišutka
uzdiše u strahu
Hoću li opet
biti poražen?“

Zato je Botvinik prešao na 1. d4. Kao što se očekivalo, Flohr je prihvatio Kraljičin gambit i odigrao dovoljno „samo poteza“ za još jedan remi na 21. potezu. Botvinik je odlučio napustiti 1. d4 za ostatak meča.

Šta je preostalo? Planirao je da dvije od svojih šest partija s bijelim započne s 1. c4, koristeći Flohrovo vlastito oružje protiv njega. Nakon mirnog remija na 22. poteza kao crni u četvrtom kolu, Botvinik je odigrao 1. c4 narednog dana i prekinuo partiju s prvim stvarnim šansama za pobjedu u meču (dijagram).

Botvinik–Flohr, meč,
Lenjingrad 1933, peta partija

remi

Botvinik je shvatio da će biti potrebno mnogo više truda da pobijedi Salo Flohra. Njegove slabosti bile su očigledne u sljedećoj partiji, Krausovoj varijanti  Nimzo-indijske, u kojoj je Flohr prešao u završnicu s dva topa protiv dva konja do 24. poteza. Botvinik je ponudio remi. „Očigledno, završnica ima karakter remija,“ napisao je, tvrdeći da topovi nude „isključivo praktične“ šanse. Ovo je čudan komentar s obzirom na to što su dva topa značila u prvoj partiji. Nakon što je propustio jake defanzivne poteze u 31. i 50. potezu, Botvinik je bio u iznudici do 53. poteza. Moskvska polovina meča završila je katastrofalno njegovom predajom 16 poteza kasnije.

-Nastaviće se-