Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (22.nastavak)

22.nastavak

8.Sovjetski šampionat, Lenjingrad 1933.
Vsevolod Rauzer – Botvinik
B74 Sicilijanska odbrana

0-1

„Oko deset minuta nakon Rauzerove predaje sreo sam Botvinika, čije je lice odavalo snažno uzbuđenje,“ napisao je Romanovski. „Uzviknuo je: ‘Napokon, Pjotr Arsenjeviču, odigrao sam partiju koja mi je donijela veliko zadovoljstvo!’“

Zabavni park

Do 1933. godine Sovjetsko prvenstvo postalo je svojevrsni mjesec dana dug Šahovski zabavni park. Sala za igru mogla je primiti 500 gledalaca, ali su ljubitelji šaha takođe mogli pratiti partije na demonstracionim tablama u lijevom krilu zgrade ili učestvovati u simultankama u foajeima.

Nakon svake partije pobjednik je bio očekivan da je prokomentariše za publiku. Tokom turnira procjenjuje se da je zgradu na Khalturinu posjetilo oko 15.000 šahovskih entuzijasta.

Rjumin je trebao biti Botvinikov glavni rival za prvo mjesto. Međutim, nije uspio dobiti niti jednu partiju u prvih sedam kola. Na njegovo mjesto došao je Leonid Savitski, štićenik Romanovskog i najnoviji sovjetski majstor. Botvinikov skor od 6–1 davao mu je samo pola poena prednosti, pa je morao nastaviti da pobjeđuje.

8.Sovjetski šampionat, Lenjingrad 1933.
Botvinik – Mihail Judovič
D96 Grünfeldova odbrana

1-0

Pobjeda je postavila scenu za odlučujući susret sledećeg dana, koji se pokazao jednako ključnim kao Botvinikova partija s Rjuminom dvije godine ranije.

8.Sovjetski šampionat, Lenjingrad 1933.
Leonid Savitski – Botvinik
A50 Englesko otvaranje

0-1

Botvinik je stekao prednost od dva poena, ali je bio iscrpljen nakon partije iz 13. kola protiv Duza–Hotimirskog:

„Partija je prekinuta u topovskoj završnici, gdje sam imao tri pješaka naspram dva na jednom krilu — očigledno teoretski remi,“ napisao je. „Ali moj protivnik je tvrdoglavo nastavljao da igra, čak i kada su na tabli ostali samo kraljevi i topovi. Tek je intervencija turnirskog komiteta na 102. potezu spriječila da nastavimo igru.“

Nakon toga čuo je da je Duz–Hotimirski želio da ga muči sve do 150. poteza.

„Iz ličnog iskustva mogu tvrditi da šahista prepoznaje umor tek kada izgubi partiju,“ rekao je kasnije. Po tom kriteriju, trebao je svoj poraz protiv Fjodora Bohatirčuka u 15. kolu shvatiti kao znak upozorenja.

Nakon toga izgubio je od Rjumina u sljedećem kolu i bio na ivici poraza već narednog dana protiv 51-godišnjeg Sergeja von Freimana.

Srećom, turnir je bio pri kraju. Remiji u posljednja dva kola osigurali su Botviniku prvo mjesto. U međuvremenu, Savitski je potpuno posustao, osvojivši samo dva poena u posljednjih osam partija, završivši na 14. mjestu. Poput Rjumina, Leonid Savitski nikada više nije dobio priliku da postane Botvinikov rival. Umro je od neizlječive srčane bolesti godinu dana kasnije.

Botvinik je proslavio svoju pobjedu na jedinstven i nikada ponovljen način. „Jednom sam se napio votke,“ rekao je u jednom od svojih posljednjih intervjua, „kada sam prvi put postao sovjetski šampion. Nisam se poslije osjećao baš dobro i nikada to više nisam ponovio.“


4. BOTVINIK PROTIV BURŽOAZIJE

Nedugo nakon završetka 8. Sovjetskog prvenstva, Botvinik je primio uzbuđeni telefonski poziv od Samuila Vajnštajna: imao je „važnu vijest,“ rekao je. „Flohr predlaže meč s tobom.“ To je bilo pomalo neiskreno, budući da je Aleksandar Iljin-Ženevski, savjetnik sovjetske ambasade u Pragu, već završio dvonedjeljne pregovore s češkim velemajstorom o meču na 12 partija.

Salomon (Salo) Flohr bio je blizu vrhunca svoje karijere 1933. godine. Prema procjeni stranice www.chessmetrics.com, tada je bio treći igrač svijeta, iza svjetskog prvaka Aleksandra Aljehina i Isaaca Kašdana. Tokom te decenije pobijedio je na 19 od 39 međunarodnih turnira na kojima je učestvovao. Smatran je iskusnim i lukavim profesionalcem — iako je sa 25 godina bio samo tri godine stariji od Botvinika. Botviniku je bila potrebna dozvola iz Moskve za meč. Konkretno, trebao je podršku Nikolaja Krilenka i Vrhovnog savjeta za fizičku kulturu, koji je bio osnovan od strane Centralnog komiteta kako bi nametnuo veću disciplinu u sovjetskom sportu.

Morali su procijeniti rizik od gubitka prestiža u onome što bi bio prvi test između Sovjetskog Saveza i stranog protivnika.

-Nastaviće se-