Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (20.nastavak)

20.nastavak

Jedna od njih bila je vrhunska završnica s topovima protiv Kasparjana. Druga je bila:

Botvinik–Nikolai Sorokin,
Moskva 1951

1-0

Botvinik je nastavio niz pobjeda sledećeg dana protiv Viktora Goglidzea, koji je godinama bio najjači gruzijski šahista. Botvinikove originalne bilješke nisu uvrštene u njegove zbirke partija, već su se pojavile u časopisu 64 povodom njegovog 80. rođendana. Tada je pisao opširno, ali je kasnije postao „lakonski“ jer su ga, prema Viktoru Malkinu, impresionirali Staljinovi sažeti govori.

Evo nekoliko odlomaka:

7. Sovjetsko prvenstvo, Moskva 1931.
Botvinik – Viktor Goglidze
D94 Grünfeldova odbrana

1-0

Veniamin Sozin, koji je vodio rubriku za teoriju otvaranja u časopisu Shakhmatny Listok, vratio je Botvinika na zemlju. Upravo na ovom turniru Sozin je uveo potez 6. Lc4 u Sicilijanku (nakon 1. e4 c5 2. Nf3 Nc6 3. d4 cxd4 4. Nxd4 Nf6 5. Nc3 d6). Iako nije imao priliku da ga odigra protiv Botvinika, ostvario je sjajnu pobjedu u 65 poteza.

Međutim, Botvinikov trijumf protiv Vladimira Alatortseva sledećeg dana približio ga je na samo poen i po od tada vodećeg Riumina.

7. Sovjetsko prvenstvo, Moskva 1931.
Botvinik – Vladimir Alatortsev
E85 Kraljeva indijska odbrana

1-0

 Veliki okršaj

Nakon pet uzastopnih pobjeda, Botvinik se našao pred ključnim duelom s Riuminom. Mihail Judovič nije ostavljao nikakvu sumnju za koga su navijači lokalne publike bili. „Prijatelji Riumina, među kojima sam bio i ja, savjetovali su ga da vodi borbu mirno, bez rizika,“ prisjetio se Judovič.

„Znaš da igraš crnim figurama,“ upozorio je Riumina Nikolaj Zubarev, jedan od vodećih sovjetskih šahovskih zvaničnika.

No, Riumin nije bio tip igrača koji se povlači i taktizira.

Sedmo sovjetsko prvenstvo, Moskva 1931
Botvinik – Nikolaj Riumin
D30 Odbijeni damin gambit, Poluslavenska odbrana

1-0

Za Botvinika je lekcija bila jasna: karakter odlučuje partiju. „Riumin je strastveno volio šah i bio je prijatne naravi,“ napisao je. Ali u ključnom trenutku, popustili su mu živci. Kao što se često događalo Botvinikovim protivnicima, Riumin se raspao nakon poraza — izgubio je posljednje dvije partije.

Botvinik je osigurao prvo mjesto poučnom pobjedom protiv Vladimira Kirilova u 16. kolu. Njegov protivnik posljednjeg dana, Georgij Lisicin, prišao mu je prije početka partije i rekao: „Miša, zašto ne bismo remizirali? Tako bih dobio titulu majstora.“

Botvinikov komentar otkriva mnogo: „Tada sam već osjećao poštovanje prema Lisicinu i odlučio sam da remiziram — ali da ne bi bilo tračeva, nisam dao jasan odgovor.“

Botvinik je imao malu prednost igrajući bijelim figurama posle 30 poteza kada je Lisicin, gotovo šapatom, tužno upitao: „Miša, šta to radiš?“ Botvinik se nasmiješio i pružio ruku novoimenovanom majstoru. Završio je turnir na prvom mjestu s dva puna poena prednosti.

Fjodor Bohatirčuk, koji je dijelio treće mjesto, vidio je političku dimenziju u ovoj pobjedi. Tvrdio je da su je boljševici cijenili jer je Botvinik bio jedini član Komsomola na turniru, kojem se pridružio te godine na Politehnici.

Dvadeset godina kasnije, sovjetski biograf K. Levin napisao je u tipičnom partijskom duhu: „Komsomol je za njega bio početak puta koji ga je odveo u redove partije Lenjin-Staljin.“

Postdiplomski period

Nikolai Krilenko, iako nevoljno, konačno je imao svog šampiona. Dao je odobrenje za objavljivanje monumentalne knjige o turniru koja je brojala nevjerovatnih 562 stranice, sa tiražom od 6.200 primjeraka. Urednici knjige bili su Mihail Botvinik, Samuil Vajnštajn i Vladimir Nenarokov.

Botvinik je sam analizirao oko polovinu partija. U svojoj analizi otkrio je ključne uticaje koje su na njegov stil igre ostavili Savielly Tartakower kroz djelo Die Hypermoderne Schachpartie(Hypermoderni šah) i Siegbert Tarrasch sa Dreihundert Schachpartien(Tri stotine šahovskih partija).

„Tarraschev način analize jako je uticao na mene i preuzeo sam njegov stil,“ napisao je Botvinik. U knjizi turnira, poseban akcenat stavio je na „brojne riječi, opšte ideje, duboke analize i mnogo savjeta za čitaoce.“

Ovo je bila prva velika faza njegove šahovske „postdiplomske“ edukacije, gdje je nastavio da razvija svoj analitički pristup koji će kasnije definisati njegovu šahovsku veličinu.

-Nastaviće se-