
Prema materijalima sa zapisnika sastanka u Sportskom komitetu (o sastavu reprezentacije SSSR-a za Svjetsku šahovsku olimpijadu u Helsinkiju, 1952. godine).
Vinogradov: „Izvijestio sam rukovodstvo Komiteta o nepovjerenju članova ekipe u sportsku formu Botvinikа i o njihovom mišljenju da ga treba zamijeniti mladim velemajstorom Gelerom. Moje lično mišljenje se zasniva na neuspješnim rezultatima Botvinikа na prvenstvu SSSR-a 1951. godine i na međunarodnom turniru u Budimpešti.“
Kotov: „Bronštajn i Smislov govore jedno iza leđa, a u razgovoru s Botvinikom se boje da mu iskreno kažu istinu. Treba govoriti otvoreno, partijski – svi mi cijenimo prestiž svjetskog šampiona, ali trenutno svi članovi ekipe, uključujući i mene, ozbiljno sumnjaju u sportsku formu svjetskog prvaka.“
Keres: „U poređenju s 1948. godinom, rezultati Botvinikа su se znatno pogoršali. Uvjeren sam da je to privremena pojava… Botvinik sam treba reći šta misli o svojim mogućnostima. U svakom slučaju, igra Botvinikа u posljednje dvije godine izaziva ozbiljne sumnje.“
Smislov: „Bilo bi bolje da Botvinik ne igra u ekipi, to sam govorio i to ne krijem. Ali, ako je siguran u svoje snage i želi da igra, teško mi je da izrazim svoje mišljenje.“
Boleslavski: „Neuspjesi kod Botvinikа postoje, ali da li će dovesti do neuspjeha u ekipnom prvenstvu – teško je reći. Forma je promjenjiva stvar… Odlazak bez svjetskog prvaka, po mom mišljenju, ne bi izgledao dobro.“
Bronštajn: „Loša forma Botvinikа izaziva zabrinutost kod svih članova ekipe. Botvinik često upada u cajtnote. U važnim partijama može lako da se zbuni, pogriješi i izgubi. A nadoknaditi poraz Botvinikа rezultatima na drugim tablama je teško, a i ne bi valjalo.“
Flor: „Botvinik ima gvozdeni karakter, drugog takvog šahistu nemamo. Teško mu je da igra protiv naših šahista, koji su najjači na svijetu, ali protiv stranaca uvijek igra s velikim nadahnućem.“
Vinogradov: „Boleslavski nije sve rekao, a u privatnom razgovoru mi je izjavio da Botvinik može da igra i ne lošije od drugih, ali da je težak za ekipu i da je teško biti u timu s njim. Zašto sad svi ćute o toj strani pitanja? U timu mora da postoji jedinstvo. Samo tada se može doći do velikog uspjeha. Ako Botvinik promijeni svoje ponašanje – možda će se ekipa ujediniti.“
U ime trenera ekipe govorio je Alatorcev, izjavivši da „Botvinik, kao komunista, treba jasno da odgovori na sva postavljena mu pitanja“.
Međutim, svjetski šampion je to odbio i zamolio da mu se „dozvoli da najprije on postavlja pitanja članovima ekipe“. Na kraju je zamjenik predsjednika Sportskog komiteta Ivanov objavio: „S obzirom na nevoljnost Botvinikа da odgovori na postavljena pitanja, sastanak je završen.“
Uveče, Mihail Moisjejevič je svratio u sobu kod Smislova, koji je prao zube, i otvoreno ga upitao: „Vasilije Vasiljeviču, da li ste zaista rekli da ja ne znam da igram šah?“ (Botvinik se uvijek svima obraćao sa „vi“.) Smislov je dugo ćutao i pažljivo nastavio da četka zube. Zatim ju je odložio i tiho odgovorio: „Nisam mislio da će to iko saznati.“
Na kraju, Keres je na prvoj tabli igrao neuspješno (+1), ali zahvaljujući sjajnoj igri drugih članova tima, naša reprezentacija je, iako ne bez peripetija (ključni meč sa SAD-om završen je nerješeno), ipak ostvarila uspjeh, nadmašivši jake timove Argentine i Jugoslavije (pobjednika Turnira nacija 1950. godine – što je bilo izuzetno važno zbog sukoba Staljina sa Brozom Titom).
Botvinik nikada nije opraštao takve napade na sebe. Njegova je čuvena izreka: „Zlo ne pamtim – bilježim ga“ (uvijek je za tu svrhu imao spremnu malu svesku). Na prvenstvu SSSR-a 1952. godine, koje je uslijedilo nakon Olimpijade, priredio je demonstrativno „batinanje“ članova reprezentacije. Botvinik je pobijedio Keresa, Bronštejna i Gellera, podijelio prvo mjesto s Markom Tajmanovim, a zatim pobijedio Lenjingrađanina u dodatnom meču. Smislov je na tom prvenstvu završio tek na 7–9. mjestu.
(Preneseno sa fejsbuka)