Andy Soltis: Mihail Botvinik -Život i partije svjetskog šahovskog šampiona (10.nastavak)

10.nastavak

57. Školsko prvenstvo, Lenjingrad 1924
Grisha Abramovič – Botvinik
E61 Kraljeva indijska odbrana

  1. d4 Nf6
  2. c4 g6
  3. Nc3 Bg7
  4. Nf3 d6
  5. Bf4 Nh5
  6. Qd2?! Nxf4
  7. Qxf4 Nd7
  8. Ng5

Abramovič je pobijedio Botvinika prethodne godine, pa je sada “samo želio pobijediti nešto brže,” zapisao je Botvinik. “Bijeli plan je jednostavan: ili crni previdi mat na f7 ili, poslije 8… f6 9. Ne6, gubi damu!”

8… 0–0
9. e3 h6

“Naravno, bolje je bilo odmah 9… e5, ali nisam mogao odoljeti iskušenju da protivniku dokažem besmislenost skoka konja na g5.”

  1. Nf3 e5
  2. dxe5 dxe5
  3. Qe4 Nb6
  4. Nb5?! a6
  5. Rd1 Qe7
  6. Nc3 c6
  7. Be2 Bf5
  8. Qh4 Qb4

“Izostanak bijele dame na daminom krilu počinje se osjećati.”

  1. Rd2 g5!
  2. Qg3 e4?

“Ispuštam svu prednost, ali kako odoljeti ovako ‘aktivnom’ potezu? Jednostavno i jasno bilo bi 19… Rad8 20. a3 Qb3.”

Kako je Botvinik sazrijevao, sve više je izbjegavao jednostavnost. Međutim, jedna od njegovih omiljenih riječi bila je “jasnoća.” Ako bi mogao izračunati kompleksnu varijantu do tačke gdje nema nikakve sumnje u procjenu, to je bio ideal.

  1. Nd4 Rad8

“Ovaj potez, sa psihološke strane, u suštini je odlučio partiju,” rekao je. Bijeli je shvatio da je 21. Nxf5? Rxd2 22. Kxd2 Qb2+ izgubljeno, pa je odigrao:

  1. a3 Qa5
  2. Nxf5?? (dijagram)

Zahvaljujući Botvinikovoj grešci u 19. potezu, bijeli bi bio malo slabiji poslije 22. h4! (Botvinik je 1949. razmatrao samo 22. 0–0 i Rfd1). Nakon 22. Nxf5 bijeli može izdržati s 22… Bc3 23. bxc3 Rd2 24. Nh6+! Kh7 25. Qh3! (prema Aleksandru Halifmanu). Ali:

22… Rxd2!
23. Ne7+ Kh7
24. Kxd2 Bc3+

Bila bi to potpuna katastrofa za bijelog poslije 25. bxc3 Rd8+ 26. Kc2 Qa4+ ili 25. Kc2 Bb2!.

  1. Kc1 Bb2+!
  2. Kxb2 Qd2+
  3. Kb3 Qe2

Crni je imao i alternativne puteve ka pobjedi s 26… Na4+ ili 27… Nd7!.

  1. f4 Qc4+
  2. Kb2 Na4+
  3. Kb1 Qd3+
  4. Kc1 Qc3+
  5. Kd1 Rd8+
    0–1

„Moj protivnik bio je veoma uzrujan,“ napisao je Botvinik. „U drugoj partiji bio je nešto pažljiviji, ali prednost je čitavo vrijeme bila na mojoj strani. Međutim, čim se borba pretvorila u završnicu — odmah sam izgubio!“

Ipak, Botvinik je osvojio prvenstvo 157. škole i prvi put je pomenut u štampi nakon pobjede na još jednom turniru, u broju 19 iz 1924. godine časopisa Šahmatni listok, najvažnijeg ruskog šahovskog magazina. Njegov brzi uspon nije ga iznenadio, ako je vjerovati njegovoj zapanjujućoj izjavi u djelu Analitički i kritički radovi: „Očigledno, ako postoji sposobnost, dovoljno je deset do dvanaest mjeseci da se savladaju osnove pozicionog igranja.“

Njegov novi prijatelj Abramovič imao je rang treće kategorije. To je bilo iznad najnižeg nivoa, četvrte kategorije, ali daleko ispod prve kategorije i majstorskog nivoa. Abramovič je znao Petrogradski šahovski klub i uveo je Botvinika u tu zajednicu, koja je bila smještena na adresi Vladimirski prospekt 12.

U djelu Postizanje cilja, Botvinik je naveo da je minimalna starosna granica za članstvo bila 16 godina, pa je „morao dodati tri godine svojoj stvarnoj dobi.“ (U stvarnosti, imao je 12 godina, pa mu je zapravo nedostajalo četiri godine.) Samuil Vainshtein, ćelavi i sa naočarima predsjednik kluba, kao i Sve-ruskog šahovskog saveza, „naravno, prozreo je moj lukavi trik, ali moje naočare su mi davale ozbiljan izgled i sve je djelovalo uvjerljivo.“ Istoričar Sergej Voronkov smatra ovu priču sumnjivom i predlaže da je Jakov Rohlin, koji je postao prvi Botvinikov mentor, povukao veze kako bi ga primili u klub.

Dodatnu zabunu izaziva Botvinikova tvrdnja da nije bio jedini maloljetni član. „Serjoža Kaminer bio je samo nešto stariji,“ rekao je. Međutim, Kaminer je zapravo imao 15 godina, tri godine više od Botvinika. Sergej (Serjoža) Kaminer bio je prvi bliski šahovski prijatelj u Botvinikovom životu. Kaminer, koji je kasnije postao uspješan kompozitor studija, analizirao je svoje studije s Botvinikom i pobijedio ga u trening meču od tri partije 1924. godine. „Bio sam toliko slabiji od Serjože da nisam ni shvatao zašto sam izgubio sve tri partije,“ prisjetio se Botvinik. Kaminer, koji je bio krupniji i sportske graađe, takođe je naučio Botvinika da boksuje. Srećom, rekao je Botvinik, „poštedio je moj nos i oči.“

Oni su takođe komponovali zajedno:

Bijeli na potezu, dobija

Botvinik i Kaminer (1925)

Rješenje:

  1. g4+ Kh4
  2. Bh6! Qxh6
  3. Qh2+ Kg5
  4. Qd2+ Nf4
  5. Qd8 mat

Elegantna završnica pokazuje kreativnost i analitičke vještine dvojice mladih šahista.

Ali iako je Botvinik cijenio šahovske studije tokom čitave karijere, razvio je prezir prema kompozitorima studija što je bilo tipično za „praktičare“, kako ih je sam nazivao. „Kada je Seryozha igrao šah, uvijek je tražio studiju koja nije postojala,“ rekao je. Tokom svoje duge karijere Botvinik je komponovao deset studija, ali su sve proizašle iz ideja koje su nastale tokom njegovih partija. „Za mene kompozicija nikada nije bila cilj sama po sebi,“ istakao je.

Ovaj stav odražavao je partijsku osudu umjetnosti radi umjetnosti, što je kasnije dovelo do represije nad sovjetskim kompozitorima završnica čije studije nisu bile „praktične.“

Na Vladimirskom prospektu

Dana 1. juna 1924. godine Botvinik se pridružio Skupštini, na veliko nezadovoljstvo svojih roditelja. „Moji roditelji su bili kategorički protiv toga da igram šah. Sjećam se kako sam šetao s ocem duž Vladimirskog prospekta pored kockarskog kluba, gdje je na gornjem spratu Petrogradska šahovska skupština zauzimala dvije prostorije, i rekao mu: ‘Tata, vidi, tu ja igram.’

Njegov otac se plašio da bi ga kockanje moglo privući. „Ali to me nije nimalo zanimalo,“ napisao je Botvinik. „Mene je interesovao samo gornji sprat.“ U međuvremenu, njegova majka se „potajno žalila direktoru škole zbog moje opsesije šahom.“ Prema Botvinikovim riječima, direktor joj je rekao: „Vaš sin je pravi knjigoljubac, ostavite ga na miru.“ Na kraju je majka sama platila članarinu za Skupštinu i njegovu prvu kotizaciju za turnir.

-Nastaviće se-