„64“, Moskva, 2000
Vladimir MAKOGONOV
Na kraju prvenstva Lenjingrada 1926. godine morao sam da se sastanem sa A. Perfiljevom. Bijelim figurama sam brzo krenuo u napad i ubrzo pobijedio. Počeli smo da analiziramo partiju, i obojica smo se složili – crni je čitavo vrijeme bio u slabijoj poziciji.
„A šta ako ovdje odigramo drugi potez?“ – začuo sam iza leđa visok glas. Odmah zatim, nečija ruka je napravila taj „drugi“ potez, i svi su utihnuli – bijeli je gubio figuru bez ikakve kompenzacije… Okrenuo sam se da vidim tog pronicljivog neznanca. Kasnije se ispostavilo da je to bio Vladimir Makogonov.
Godinu i po kasnije, naši putevi su se ponovo ukrstili – obojica smo po prvi put igrali na prvenstvu SSSR-a (Moskva, 1927), podijelili 5–6. mjesto i osvojili titulu majstora. Kasnije smo se više puta susretali za šahovskom tablom. Da bi se razumjelo kako je igrao Makogonov, dovoljno je pogledati našu partiju sa 14. prvenstva SSSR-a (Moskva, 1944). Moj protivnik se nalazio u teškoj situaciji, ali je zahvaljujući izuzetnom pozicionom razumijevanju (ne prezajući ni od žrtve materijala!) uspio da izjednači igru, i partija je završena remijem.
Po stilu, Makogonov je podsjećao na A. Rubinštajna. Njegovo jedinstveno poziciono razumijevanje bilo je spojeno s nedovoljnom vještinom u taktičkoj borbi. Međutim, u našoj partiji sa 12. prvenstva SSSR-a (Moskva, 1940), Makogonov me kaznio i za pozicione i za taktičke greške!
Ne treba se čuditi velikim kreativnim i sportskim dostignućima V. A. Makogonova, već postaviti pitanje – zašto ona nisu bila još veća? Čini se da se to može objasniti time što je kasno počeo da se bavi šahom. Kada se 1926. godine prvi put pojavio u Lenjingradu, imao je već 22 godine!
Da, Vladimir Andrejevič Makogonov ostavio je značajan trag u domaćoj šahovskoj umjetnosti.
27.Владимир Макогонов.
«Бакинский рабочий», 1984, 28 августа.
-Nastaviće se tekstom o Vladimiru SIMAGINU-