ŠAH KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST U OSNOVNIM ŠKOLAMA
Diplomski rad
Saša Martinović
Zagreb, 2018.
6.8. Rasprava i smjernice za buduća istraživanja
Može se reći da je istraživanje opravdalo ciljeve svog provođenja. Prikupljeni su dragocjeni podaci o organizaciji šaha kao izvannastavne aktivnosti na području Zagreba pri čemu su potvrđene mnoge teze iz teorijskog dijela, ali i dobivena neka nova saznanja. Prvo takvo saznanje je podatak da među redovnim osnovnim školama Grada Zagreba šah kao izvannastavnu aktivnost provodi njih 32. Budući da poznajem puno šahista koji vode šah u više škola, prije istraživanja sam očekivao da će taj broj biti puno veći, no ispostavilo se da mnogo škola pruža svoje prostore za organizaciju šaha, ali kao izvanškolske aktivnosti. Budući da je fokus ovog rada isključivo na izvannastavnoj aktivnosti, te škole, a time i šahisti koji vode šah u njima, morali su biti isključeni iz istraživanja, ali podatak da postoji puno takvih škola, može biti koristan za buduće istraživače na temu šaha u školama.
Rezultati istraživanja pružaju mnoge zanimljive podatke o šahu kao izvannastavnoj aktivnosti. Kao prvo, dokazano je da šah ogromnom većinom upisuju dječaci, a i među njihovim učiteljima nije drugačija situacija te šah u školama u 85 % slučajeva vode muškarci. Ovo je problem kojim bi se u budućnosti više mogla baviti seksualna pedagogija jer je riječ o očiglednoj neravnopravnosti među spolovima. Teško je naći racionalan razlog zašto i djevojčice ne bi u jednakoj mjeri koristile tolike prednosti koje šah pruža mladim uzrastima. Šah se i inače smatra „muškom domenom“, no upravo od
64
malih nogu se najbolje suzbijaju stereotipi pa bi upravo škole mogle biti najpogodnije mjesto za popularizaciju šaha među djevojčicama. Kao jedan od mogućih koraka je češće zapošljavanje šahovskih voditeljica koje bi mogle služiti djevojčicama kao primjer da se i žene trebaju baviti šahom.
Istraživanje je pokazalo i da šah u školama uglavnom vode stalni zaposlenici škole koji nisu aktivni šahisti s titulama ili kategorijama. Među njima nema niti jednog člana stručno-razvojne službe, nego su u pitanju isključivo učitelji. Pokazalo se da je trenutno najviše razrednih učitelja koji vode šah, ali je razlika u usporedbi s drugim predmetnim učiteljima zanemariva pa se može zaključiti da nema pravila oko toga koji učitelji vode šah. Glavni problem koji je najviše istaknut i u teorijskom dijelu rada je obrazovanje učitelja za šahovsku nastavu, odnosno njihovo stručno usavršavanje. Većina nije prošla nikakvo stručno usavršavanje niti je imalo priliku za takvo što pa ne čudi da je gotovo 90 % sudionika istraživanja izjavilo da bi željelo imati više mogućnosti za stručno usavršavanje. Preko intervjua je potvrđena teza da većina šahovskih voditelja nikada nije ni čulo za neki oblik stručnog usavršavanja vezan za šah u škole. Tek dvojica znaju za seminare FIDE, ali s njima nisu zadovoljni. Voditelj kolegija „Šah u osnovnoj školi“ je u intervjuu spomenuo taj model obrazovanja koji djeluje obećavajuće, ali bi se u budućnosti morao provoditi na više fakulteta diljem Hrvatske. Iz intervjua sam saznao da je prije 20-ak godina u Zagrebu održan seminar za školske voditelje šahovske aktivnosti, ali o tome nema podataka na internetu, a i održan je davno pa nije toliko relevantan. Seminari takvog tipa morali bi se održavati redovito, barem jednom godišnje. Sudionici istraživanja u intervjuima nude i potencijalno rješenje pitanja tko bi ih mogao organizirati. Tako bi najbolje rješenje bila suradnja škola i institucija poput Hrvatskog šahovskog saveza, lokalnih šahovskih saveza i šahovskih klubova.
Po pitanju tehničke opremljenosti škola ne može se previše generalizirati jer je potvrđena hipoteza da je jaz među školama velik i to u svim segmentima (broj šahova, šahovskih satova, šahovske literature i demonstracijske ploče). Intervjui su pokazali slične rezultate. Dok su neki izdvajali lošu tehničku opremu kao glavni problem, drugi su naglašavali da tehnička oprema nije nikakav problem jer je šah vrlo povoljan. Stoga je zaključak očigledan – nužno je pomoći školama koje su nedovoljno tehnički opremljene. Najbolje bi bilo kad bi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta poticalo škole na organiziranje šaha kao izvannastavne aktivnosti kroz pomoć za nabavljanje šahovske opreme. Mora se istaknuti da su šahovski voditelji u pravu te da šahovska oprema doista nije skupa i uz mala ulaganja bi sve škole mogle imati savršene uvjete.
Pokazalo se da ni računalni šahovski softveri nisu nužni. Njih u šahovskoj nastavi koristi oko jedna četvrtina učitelja. Moguće je da je razlog tome i nedovoljna opremljenost škole, ali intervjui su pokazali da su podijeljena mišljenja oko toga treba li ih uopće koristiti. Navedene su mnoge prednosti šahovskih programa, ali imaju smisla i protuargumenti kao onaj da su učenici ionako previše vremena za računalom te da ih ono može ometati. Stoga mislim da nema jednoznačnog odgovora na pitanje trebaju li se u nastavi šaha koristiti računala. Vjerojatno je najbolji savjet da se treba prilagoditi situaciji te ga koristiti umjereno i po potrebi.
S obzirom da je tehnička opremljenost škola vrlo raznolika, nije iznenađujuće da je i broj učenika koji pohađa šah različit od škole do škole. To samo po sebi ne predstavlja problem, ali ozbiljan problem jest prisutan u školama u kojima zbog ograničenog kapaciteta upis nekih učenika na šah mora biti odbijen. Pokazalo se da je svaki peti šahovski voditelj nekada imao takvo iskustvo, a ove školske godine je to bio slučaj u dvije škole. Upravo to su škole kojima najviše treba pomoći u poboljšanju uvjeta za održavanje šahovske nastave, kako bi na šah mogli dolaziti svi zainteresirani učenici.
Za dob učenika valja istaknuti da preko tri četvrtine učenika čine učenici razredne nastave. To je možda pomalo iznenađujuće ako znamo da dob nije bitna za igranje šaha, ali moguće objašnjenje je da u kasnijoj dobi kod učenika prevlada stereotip da šah nije „cool“, a u pubertetu takve nijanse znače mnogo. Također, iz intervjua sam saznao da stariji učenici ne vole pohađati istu nastavu s puno mlađim učenicima pa je i to moguće objašnjenje nedolaska više učenika starije dobi. Iz tog razloga jedan šahovski voditelj i preporučuje da bi se šahovska nastava trebala organizirati u više termina, raspoređenih po dobi učenika.
U teorijskom dijelu je pisano kako općenito dolazi do organiziranja neke izvannastavne aktivnosti pa je bilo zanimljivo saznati kako je ispitan interes učenika za šah. Dok su procjene školskih djelatnika, oglasi i ankete uobičajene metode ispitivanja interesa za osnivanje neke izvannastavne aktivnosti, organiziranje školskog natjecanja je svakako metoda specifična za šah. Na taj način se kroz konkretnu aktivnost vidi broj zainteresiranih za šah i stoga se slažem s par šahovskih voditelja, koji preporučuju ovu metodu ispitivanja interesa.
U prednosti koje šah pruža učenicima u svakodnevnom životu sumnja malo tko. Od svih ispitanih, samo jedan šahovski voditelj misli da šah ne koristi učenicima u svakodnevnom životu, a oko jedne četvrtine ispitanih misli da bavljenje šahom nema poveznice s ocjenama koje učenici postižu. Vidljivo je da velika većina šahovskih voditelja doista vjeruje u pedagoški potencijal šaha, a u intervjuima su naveli i konkretna područja koja šah razvija kod učenika. Budući da se i sam bavim šahom, iz iskustva se mogu samo složiti s uvjerenjima ostalih šahovskih voditelja.
Za kraj ostaje spomenuti metode koje se koriste u šahovskoj nastavi. Većina ispitanih se prvenstveno prilagođava individualnim razinama učenika te se koriste razne metode, ali najviše se ističe metoda praktičnog rada, odnosno igre ili rješavanja zadataka. Te aktivnosti su često popraćene metodom dijaloga, kojom voditelji žele pomoći učenicima u nekim nejasnoćama. Također, ako učenike treba poučiti nečemu novome, primjerena je metoda usmenog izlaganja. Igranje slobodnih partija ujedno je i omiljena aktivnost među učenicima, ali pokazalo se da im je drag bilo koji oblik aktivnosti koji uključuje natjecanje. Zato koristan savjet voditeljima može biti da boduju i rješavanje zadataka jer to motivira učenike i predstavlja im dodatnu zabavu.
-Nastaviće se-