ŠAH KAO IZVANNASTAVNA AKTIVNOST U OSNOVNIM ŠKOLAMA
Diplomski rad
Saša Martinović
Zagreb, 2018.
6.7.2. Kvalitativni dio istraživanja
Podaci dobiveni kroz polustrukturirani intervju bit će prikazani kroz sedam temata, od kojih svaka predstavlja jedno istraživačko pitanje. Sažeti rezultati vidljivi su i u tablici s kodovima u prilogu 2.
1.Način uočavanja interesa za šah
Prvo pitanje sudionicima glasilo je: Kako je započela šahovska aktivnost u Vašoj školi? Kako je uočen interes učenika za šah? U teorijskom dijelu navedeno je kako je prije organiziranja bilo koje izvannastavne aktivnosti nužno prvo utvrditi postoji li interes učenika za nju. Odgovori na ovo pitanje ponudili su i dva posebno specifična i zanimljiva načina uočavanja interesa. To su odgovori sudionika 1 i 2 koji su rekli da su u školama prvotno organizirali šahovsko školsko prvenstvo. Budući da je sudjelovalo puno učenika, ustanovilo se da postoji interes za šah te je organizirana izvannastavna aktivnost. Sudionici 3 i 4 su u školi dali oglas da se jave učenici zainteresirani za šah. S obzirom da se jednome javilo 15-ak učenika, a drugome preko 20, obojica su dobila odobrenje za organiziranje izvannastavne aktivnosti. Sudionik 5 je rekao da je u njegovoj školi provedena anketa s ponuđenim aktivnostima koje bi se mogle organizirati kao izvannastavne te je na osnovu tih rezultata organiziran šah. Sudionik 6 već dugo radi u istoj školi pa je samostalno zaključio da među učenicima vlada interes za šah pa je stoga organizirana izvannastavna aktivnost. Sudionik 7 je kao vanjski suradnik pozvan da vodi šah u školi gdje se već godinama provodio pa ne zna kako je prvotno ispitan interes učenika za ovu aktivnost.
2.Metode rada
Drugo pitanje bilo je: Opišite metode koje koristite u šahovskoj nastavi. Kako izgleda tipičan sat šahovske aktivnosti? Budući da je ovo pitanje osobito otvorenog tipa, jasno da se i odgovori dosta razlikuju. Zajedničko svima je da učenicima dopuštaju igranje slobodnih partija, ali i individualiziran pristup učenicima. Npr. sudionik 1 kaže da kod njega mlađi učenici prvo 10-15 min igraju partije pa tek onda slijedi nastava kroz zadatke, dok stariji prvo kreću s tematskim zadacima pa tek na kraju međusobno igraju. Razlog tome je što mlađi učenici posebno vole igru i nadmetanje i stoga im to mora
odmah pružiti jer su u suprotnom nemirni. Individualizacija se kod njega vidi i u šahovskim razinama. Tako se početnike prvo poučava bontonu i sportskom ponašanju, dok napredniji uče konkretne šahovske operacije. Sudionik 2 svaki sat započinje provjerom domaćih zadataka koje redovito postavlja. Nakon toga obrađuje neku temu prateći šahovske udžbenike, a na kraju se igraju partije ili rješavaju zadaci vezani za temu. Sudionik 3 ne obrađuje teme kroz klasično predavanje, nego učenici rješavaju tematske zadatke primjerene njihovoj šahovskoj razini. Osobno najviše izlaže u slučaju grupa koje ne znaju ni pravila pa ih to mora poučiti, a ta vrsta usmenog izlaganja zajednička je svim sudionicima istraživanja. Isto tako, sudionici 3 i 7 često koriste i metodu prema kojoj učenici koji više znaju, to znanje prenesu i svojim manje iskusnim kolegama. Sudionici 4 i 6 naglašavaju da s početnicima treba prvo doći do razine da se može koristiti šahovske udžbenike pa stoga njima prvo postavljaju lakše zadatke, koji ne moraju nužno biti u skladu sa šahovskim pravilima, kako bi se uopće dobio osjećaj kretanje figura po ploči. Sudionik 6 za tu svrhu ima i niz samostalno izrađenih nastavnih listića s primjerenim zadacima. Sudionik 7 napominje da su primjereni zadaci i slobodne partije najefikasnija metoda jer učenici aktivno uče, a njegova uloga je da konstantno hoda od stola do stola i daje sugestije ili odgovara na postavljena pitanja. Ističe da vođenje šaha nije nimalo jednostavno te da neprestano ima interakciju s učenicima. Kao metodu voli koristiti i usmeno izlaganje učenika na način da rješenja zadataka učenici izlažu pred svojim kolegama. Sudionik 1 dodaje da za naprednije grupe organizira i dolaske iskusnijih šahista kako bi održali predavanje.
4.Omiljene metode rada među učenicima
Treće postavljeno pitanje bilo je: 3. Koje su aktivnosti u šahovskoj nastavi omiljene među učenicima? Na ovo pitanje nije bilo previše varijacija u odgovorima. Sudionici 3, 5 i 6 kažu da učenici najviše vole igrati slobodne partije. Sudionici 1, 2 i 4 odgovor proširuju i kažu da je učenicima omiljena bilo koja metoda koja uključuje natjecanje. To osim same igre, može podrazumijevati i natjecanje u rješavanju zadataka. Štoviše, sudionik broj 1 kaže da ima razrađen sustav bodovanja za bilo kakvu šahovsku aktivnost pa tako i rješavanje zadataka i to je učenicima najzabavnije. Jedino sudionik 7 kaže da njegovi učenici čak i više od igranja slobodnih partije, vole rješavati zadatke jer iz toga puno nauče, budući da se sve odvija u opuštenoj atmosferi. Sudionik 2 je još istaknuo da je učenicima vrlo zanimljivo održavanje šahovskih simultanki.
-Nastaviće se-