Nepoznati Bobi Fišer (17.nastavak)

Autori: IM John Donaldson, IM Eric Tangborn
International Chess Enterprises
, Seattle, Washington, 1999

(17. nastavak)

Karakas, Venecuela, 1960

Fišer je učestvovao na nekoliko velemajstorskih turnira u Južnoj Americi tokom 1959. i 1960. godine. U Karakasu, Venecuela, održao je simultanku 6. avgusta 1960. Malo se zna o ovoj simultanci, osim da je Roderik C. Vizenec pobijedio Bobija u 27 poteza.

Bobi je takođe učestvovao na brzopoteznom turniru, gdje je zauzeo drugo mjesto iza španskog internacionalnog majstora Antonija Medine. Medina je došao u Venecuelu 1955. godine, privučen, kao i mnogi tada, snažnom ekonomijom pokretanom naftom. Ostao je do 1962, kada je osvojio Otvoreno prvenstvo SAD u San Antoniju na putu ka kući. Konačna tabela tog turnira objavljena je u časopisu Ocho y Ocho 1994. godine (str. 44).

#IgračWDLUkupno poena
1Antonio Medina9009
2Bobby Fischer7208
3Celso Sanchez6036
4Laszlo Tapaszto6036
5Manual Belmonte4144.5
6Leon Schorr4054
7Salvador Diaz4054
8A. Sadde2162.5
9Isidoro Cherem1081
10Pedro Galarraga1081

Tokom Otvorenog prvenstva SAD 1999. u Rinu, Nevada, nacionalni majstor (NM) Leon Šor iz Karakasa podijelio je svoja sjećanja na ovaj događaj. Prema Šorovim riječima, turnir je bio petominutni blic turnir, a jedanaesti igrač je započeo takmičenje, ali ga nije završio. Legendarni velemajstor (GM) Migel Najdorf, koji je živio u Venecueli od 1958. do 1960. i bavio se prodajom osiguranja, izgubio je od Bobija u prvom kolu, nakon čega se povukao iz turnira!

Najdorf i Isidoro Čerem bili su zaslužni za dovođenje Bobija Fišera u Venecuelu. Čerem, koji je prvi put sreo Bobija u Buenos Ajresu 1960. godine (turnir je završen 21. jula), postao mu je dobar prijatelj. Godine 1975. pokušao je posredovati u pregovorima za meč između Fišera i Anatolija Karpova. Čerem je takođe bio odgovoran za dolazak velemajstora Hermana Pilnika i Hulija Bolbočana u Venecuelu – obojica su tamo i sahranjeni.

Fišer je na blic turniru izgubio dvije partije – jednu od Antonija Medine, a drugu od nacionalnog majstora (NM) Lasla Bineta Taštoa. Tašto je rođen u Mađarskoj 1930. godine.

Savremenik budućih velemajstora Pala Benka (rođen 1928), Ištvana Bileka (rođen 1932) i šahovskog vunderkinda Lajoša Portiša (rođen 1937), Laslo Tašto bio je jedan od mladih talenata mađarskog šaha ranih 1950-ih. Međutim, njegov uspon prekinula je Revolucija 1956. godine, zbog koje je emigrirao. Nažalost, u Venecueli je imao malo prilika da ostvari svoj puni potencijal kao šahista. Tašto je s uspjehom nastupao na američkim turnirima po švajcarskom sistemu tokom 1960-ih i 1970-ih. Danas živi u Ročesteru, Njujork, i sa 69 godina ima rejting 2400 prema USCF-u.

Venecuela je ugostila nekoliko velikih šahovskih događaja, a najznačajniji je bio velemajstorski turnir u Karakasu 1970. godine, na kojem su učestvovali Anatolij Karpov, Leonid Štajn i Borislav Ivkov. Tradicionalno, Olimpijade i Zonski turniri bili su glavne prilike za venecuelanske šahiste da steknu međunarodno iskustvo. Tako je bilo i u slučaju Leona Šora, koji je učestvovao na četiri Olimpijade i podijelio treće mjesto na Zonskom prvenstvu Centralne Amerike 1967. godine. Taj rezultat bi danas donio titulu međunarodnog majstora, ali u to vrijeme pravilo koje automatski dodjeljuje IM titulu za rezultat od dvije trećine poena na  zonskom turniru još nije bilo usvojeno.

Tandem simultanka

Sljedeće partije su rijetkost. Izgleda da potiču iz jedine Bobi Fišerove tandem simultanke (dva igrača naizmjenično igraju poteze). Međutim, ponekad dva uma nijesu bolja od jednog! Dva igrača koja vode simultanku često mogu imati različite ideje o poziciji, što dovodi do neobičnih situacija. [Autor ovog teksta (J. D.) učestvovao je u timskoj simultanci na šahovskom kampu u Blumingtonu, Ilinois, zajedno sa CM Aleksom Jermolinskim i IM-ovima Džeremijem Silmanom i Džošom Manionom. Mnoge partije su bile komične, jer su se majstori često prepirali dok su im se planovi sudarali.]

Ovdje su Bobi Fišer i velemajstor Lari Evans suočeni sa jakim protivnikom, a nakon serije neodlučnih poteza nalaze se u veoma neprijatnoj situaciji. Kako biste ocijenili tandem učinak Fišera (rejting 2664) i Evansa (rejting 2553) protiv Gerša (rejting 2198)? Ako Gerš pobijedi, da li je to iznenađenje, da li je Gerš bio posebno motivisan za partiju ili u šahu ima više umjetnosti nego logike?

Tandem šah ne bi trebalo da naruši logiku igre, a prema riječima Fišera, on i Evans te večeri nisu igrali neozbiljno. „Gerš je jednostavno odigrao dobru partiju.“ U stvari, ovo su činjenice, a ništa nije objektivnije od partije zapisane u protokolu. Slijedi odlično odigrana poziciona partija u kojoj je Gerš pobijedio tandem Fišera i Evansa.

— Izvor: Chess Life, 1. septembar 1963, str. 220

Lari Evans vjeruje da je ova partija odigrana u Šahovsko-damskom klubu Džona Fursa (poznatom i kao Fleahouse) u blizini Tajms skvera.

(18| QGD Cambridge Springs D52)
Bobi Fišer & Lari Evans – L. Gerš
Njujork (tandem simultanka), 1960

34 poteza,

0-1

Izvor: Chess Life, septembar 1963, str. 220

Druga partija iz tandem simultanke nedavno je otkrivena. Karl Vagner iz Durama, Sjeverna Karolina, poslao je ovu partiju u rubriku „Evans o šahu“, mjesečnu kolumnu sa pitanjima i odgovorima velemajstora Larija Evansa u časopisu Chess Life. Vagner se sjeća da je Bobi igrao poteze s neparnim brojevima.

[19] Giuoco Piano C53
Bobi Fišer & Lari Evans – Karl Vagner
Njujork (tandem simultanka), 1960

37 poteza

1-0

Source: Chess Life, Aug. 1999, p. 12

-Nastaviće se-