Genna Sosonko: Pouzdana prošlost – Profesor Max Euwe 1901–1981 (48. nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

(48. nastavak)

Euweove veze sa Sovjetskim Savezom prolazile su kroz razne promjene. Prije Drugog svjetskog rata, bio je potpuno očaran idejom komunizma – kao društvom u kojem svi ravnomjerno dijele bogatstvo. Inače, ovaj stav dijelio je veliki dio zapadne inteligencije tog vremena, a moguće je pronaći tragove tih ideja u korespondenciji koju je Euwe slao iz SSSR-a holandskim novinama tokom svog prvog posjeta zemlji 1934. godine. Vrlo mali broj ljudi u to vrijeme uspjeo je da odoli optičkoj iluziji, discipliniranoj entuzijazmu, ili da izbjegne da bude ometeni velikim spektaklom koji je tadašnji Sovjetski Savez predstavljao u svojim odnosima sa strancima.

Tokom rata, Euwe je u Amsterdamu pohađao ruski jezik od Karela van het Revea, koji će kasnije postati poznati holandski pisac i stručnjak za slavistiku – što samo po sebi mnogo govori. Tokom ceremonije otvaranja turnira u Groningenu 1946. godine, Euwe i njegove kćeri izvodile su rusku pjesmu, čiji prvi stihovi im i danas ostali u sjećanju:

„Prostrana je moja domovina!
Njene šume, rijeke i polja!
Nema druge zemlje koju znam
Gdje ljudi mogu disati tako slobodno.“

Možda se nije slagao sa Goetheovom opaskom da su političke pjesme nužno sumnjive, ali ipak bi se moglo zapitati da li je potpuno razumio šta je pjevao.
Njegovo očaranje Sovjetskim Savezom nestalo je nakon njegovog posjeta Moskvi 1948. godine, a to nije bio samo rezultat njegovih povjerljivih razgovora sa prijateljima iz predratnih vremena, Flohrom i Keresom, koji su uzrokovali ovu promjenu stava.

Naravno, bilo kojem Zapadnjaku bilo bi teško razumjeti dubinu ropstva koje je tada postojalo. Međutim, bilo je dovoljno znakova: tajna sastajanja, uz upozorenja, kao kada je sretao Retijevu udovicu koja je tada živjela u Moskvi; njegova stalna kontrola od strane sigurnosnih agencija; i čitava  atmosfera proganjanja koja je okruživala strance u to doba u Sovjetskom Savezu.

Euwe mi je ispričao da je dok je bio u Moskvi pitao Botvinika: „Pa, gdje su X i Y?“ koje je pamtio sa svog predratnog posjeta SSSR-u 1934. godine. „Pokazali su se kao neprijatelji države“, bio je odgovor. „A šta je sa Z?“, upitao je Euwe. „I on“, grmio je Patrijarh.

Euweov stav prema SSSR-u zauvijek se promijenio nakon događaja u Budimpešti 1956. godine. Bio je toliko potresen tim događajima da je namjeravao otputovati u Moskvu, sam Kremlj, kako bi im objasnio da civilizovani ljudi nikada, ni pod kojim okolnostima, ne bi smjeli ponašati na takav način.

Nakon što je Euwe otišao u penziju i postao predsjednik FIDE, još se više posvetio šahu, čak i više nego tokom perioda u svom životu kada je pokušavao da bude profesionalni šahista.

Boris Spaski je bio svjetski prvak 1969. godine, i zapravo je on nominovao Euwea za predsjednika FIDE, u ime sovjetske federacije i nekoliko vodećih velemajstora. „Naravno, tokom mog meča protiv Fischera, Max je pomalo popuštao Fischera“, rekao je Spaski. „… „pa, i ja sam mu pomalo popuštao. Euwe je bio sklon kompromisu, posebno kada su Sovjeti počeli praviti scene – a to su često radili. Tokom pregovora za meč Fischer–Karpov, Max je pokazao trenutak slabosti. Sigurno nije trebao diskvalifikovati Fischera, a trebao je biti malo čvršći prema Sovjetima. Mislim da je pokušao osvetiti Fischera – ne zbog sebe, već zbog svih, kako bi ga kaznio za njegovo ponašanje. Nije lak posao za šahistu biti predsjednik tako velike federacije: dobijete gomilu komplikovanih problema. Ali Euwe je, naravno, bio čovjek za taj posao.“

-Nastaviće se-