Genna Sosonko: Pouzdana prošlost – Viktor Baturinski 1914-2002 (43. nastavak)

2003 New in Chess Alkmaar

(43. nastavak)

Napao je ne samo Campomanesa, zbog toga što se priklonio Sovjetima, već i samog predsjednika Marcosa, koristeći veoma oštar jezik. Novine s objavljenim intervjuom poslane su u sovjetsku ambasadu u Manili, tekst intervjua je preveden, a zatim je preko Marcosovih pomoćnika dospio pred samog predsjednika, koji, naravno, nije bio zadovoljan Korčnojevim izjavama. Campomanes je također bio razljućen. Od tog trenutka, Campomanes, koji je do tada pokušavao zadržati barem privid neutralnosti, bio je potpuno na našoj strani. Čak je učestvovao na našim sastancima, gdje su razvijane metode za borbu protiv Korčnojevog tima, ponosno je rekao Baturinski.

Zanimljiva su mišljenja ljudi koji su poznavali Baturinskog u to vrijeme, kada je bio na čelu sovjetskog šaha.

Boris Spaski: „Naši odnosi su bili strogo razgraničeni: ja sam bio državna imovina, vojnik na šahovskom frontu, a on visoki oficir. U početku je bio aktivista, aktivista. Ne bih rekao da je bio pametan, ali imao je talenat za intrige, što je, naravno, nešto sasvim drugo od pameti. U to vrijeme postojala je jedna veoma zlokobna figura – Judovič, poznat po svojim vezama s KGB-om. Sjećam se jednom, dok su zajedno bili u Jugoslaviji i smišljali svoje KGB intrige, kako sam ušao u njihovu sobu i rekao im obojici: „1937. godina (godina kada je Veliki teror bio na vrhuncu – GS) se neće vratiti, zapamtite – neće se vratiti.“ I s tim sam izašao…“

Anatolij Karpov: „Viktor Davidovič je bio odličan administrator, i kada bih opet morao igrati meč za Svjetsko prvenstvo, ne bih oklijevao da ga pozovem da bude vođa delegacije, jer me predstavljao od 1978. do 1985. u četiri meča, i to je radio veoma dobro.“

Viktor Korčnoj: „Razgovor o Baturinskom je razgovor o istorijskoj prošlosti koja seže daleko izvan granica šaha; to je priča o fašizmu i komunizmu, i tu morate započeti s razlikom između te dvije strukture. Fašizam je uništen tokom posljednjeg rata, dok je komunizam ostao živ i bio slomljen tek nekoliko decenija kasnije. A Baturinski pripada fragmentima te slomljene prošlosti. Iako je bio samo pukovnik, možda ne tako visok rang, u svoje vrijeme obavljao je funkciju zamjenika glavnog vojnog tužioca. Šta to znači, nije potrebno objašnjavati: bio je odgovoran za hiljade života, naravno. Iako je razumljivo da lično, svojim rukama, nikoga nije ubio.“

Jurij Averbah: „Kao rukovodilac sovjetskog šaha, Baturinski nije samo igrao ulogu – svi igraju neku ulogu – već je i uživao u tome. Kao glumac treće klase, koji je jednom u životu dobio priliku da igra Hamleta. I odjednom je zgrabio tu moć. Kada je bio na čelu, uživao je u tome, i svi su to vidjeli. Odnosi prema ljudima bili su mu takvi da ih je dijelio na ‘nas’ i ‘njih’, a ljudi koji su ga poznavali s jedne strane čvrsto brane svog Baturinskog.“

Pretjerana strogost u službi, revnosno ispunjavanje bilo koje naredbe, ma koliko nemoralna bila, u njemu je koegzistirala sa iskrenom ljubavlju prema šahu, šahovskoj literaturi i erudiciji, čak iako samo sovjetskoj. Ponekad su se tome pridruživali dobrodušnost, humor i sposobnost da održi riječ. Zato ga Igor Zajcev, koji je s Baturinskim provodio duge mjesece na raznim mečevima za Svjetsko prvenstvo, pamti kao vrlo ljubaznu osobu, i, naravno, on je na svoj način u pravu – baš kao što su sekretarice govorile za Hitlera da je bio vrlo ljubazan i korektan čovjek, koji nikada ne bi zaboravio čestitati im rođendan ili se raspitati za zdravlje njihove djece.

Djelovao je u skladu sa zakonima koje mu je država napisala, čak i ako su ti zakoni od juče protivrječili onima od prekjuče, a današnji protivrječili jučerašnjim.

U svojoj karijeri u vojnom pravosuđu Viktor Davidovič Baturinski je dostigao čin pukovnika. Samo je potpukovnik bio čovjek zloglasne reputacije koji je na svom suđenju u Jerusalemu rekao: „To možete nazvati bifurkacijom. Razdvojio sam svoju savjest i profesiju… Morao sam poslušati. Niko ne može reći da sam svoj posao loše obavljao.“

-Nastaviće se-