Sjećanja na Borisa Spaskog: Priče iz Pariza i šahovske analize

Piše: GM Sergey Shipov

Boris Spaski i moj otac su bili vršnjaci. Djeca rata, oni su u mnogo čemu ljudski bili slični. Prvo sam čestitao rođendan Boris Vasiljeviču (dalje B.V.), a onda i svom ocu.
Moj tata (inženjer-konstruktior) je preminuo prije godinu i po dana, a sada je došao red na velikog šampiona.
Upoznali smo se 2008. godine na FIDE Grand Prixu u Nalčiku. B.V. je bio počasni gost turnira, a ja sam komentarisao partije na internetu. Jednom sam svratio u salu gdje je B.V. razgovarao sa publikom, pokazao je na demonstracionoj tabli nekoliko partija mladog Borisa (posebno Spaski – Bobocov, 1958. godine, sa potpunim slomom crnih u Nimcovoj odbrani) – i počeli smo da komuniciramo.
B.V. se preselio za stolom u restoran, gdje sam bio ja, i kako to obično biva, riječ po riječ, otkrili smo da imamo mnogo toga o čemu da pričamo. Sjećao se prošlih vremena, a ja sam bio prilično dobar u istoriji šaha. Kasnije sam ga počastio ananasom koji su mi doneli gostoljubivi domaćini turnira – i tada je bilo još bolje.
Na kraju turnira B.V. je iznenada predložio da dođem kod njega u Pariz na dvije nedelje. Možete da zamislite moje osjećaje! Već sam bio srećan što veliki čovjek, o kojem sam čitao u knjigama, čije sam partije proučavao da bih naučio šah, sada tako lako komunicira sa mnom. A sada još i poziv u goste…
Ovo putovanje 2009. godine postalo je svijetli trenutak u mom životu. Šta smo radili dvije nedjelje u Parizu? Ako skratim – analizirali smo kraljev gambit. B.V. je tada stalno putovao, davao simultanke, i trebalo mu je da poboljša svoja otvaranja. A tu sam bio ja – mlad i sa računarom pod rukom. Istina, rezultati naših analiza su razočarali. Njegova želja bila je napadačka igra s prednošću za bijelog, ali se ispostavilo da bijeli jednostavno dobija jednaku igru.
Analizirali smo na ovaj način. Razmatrali smo svaku varijantu ljudskim okom, a zatim sam uključivao Rybku – i uvodio red.
Tokom ljudske analize B.V. je impresionirao svojim napadačkim idejama koje mi nisu ni padale na pamet. Kao napadač je bio božanstveno jak. To je bilo u njegovoj krvi! Par puta sam i ja uspijevao da predložim korisne ideje, a tada je B.V. rekao: „O-o! Vidim, Sergej, da si ti iskusan prvokategornik!“ Ovaj kompliment smatram najboljim u svom životu.
B.V. je uvijek imao šampionski nivo humora. Mogao je da se šali o svemu. Uprkos svom šampionskom veličanstvu, šalu je znao i na svoj račun, pa je imao savršen smisao za ironiju i samoironiju.
B.V. je istraživao život svog velikog prethodnika Aljehina, sakupljao materijale, u svoje vrijeme nalazio ljude koji su lično poznavali i razgovarali sa 4. šampionom svijeta. Zajedno smo posjetili grob Aljehina na groblju Montparnasse. Tamo je sahranjen i Polugajevski. B.V. ga je ljubazno zvao Ljoša, mnogo ih je toga spajalo.
B.V. je tada bio u brizi zbog zdravlja svoje žene Marine, pa smo nas dvojica hodali po radnjama i pijacama. Svako jutro sam posjećivao lokalnu pekaru i vraćao se sa hrpom bageta. Bili su toliko ukusni da su se mogli jesti samo tako – i nije se moglo stati. A za večerom smo pekli meso i točili njegovo omiljeno vino u čaše. I razgovarali o stvarima koje se ne mogu prenijeti riječima.
Večerima smo gledali seriju „Majstor i Margarita“, koju sam donio iz Moskve na CD-ovima. Šampionu se svidjelo.
Jednog dana B.V. mi je predložio da pročitam dnevnike Fiodora Šaljapina. I ne samo da pročitam, već da ih čitam naglas! Tako smo se smjenjivali i čitali… Usput, Šaljapin je pisao tako da bi mnogi današnji pisci mogli da mu zavide.
B.V. je bio uvjereni monarhista, staromodni ruski konzervativac. Ponekad je u njemu bila vidljiva doza dobrog, ležernog plemića. Ponekad – buntovnik i smutljivac. A za sve stvari imao je svoj stav.
Jednom smo sa B.V. izašli u njegov mali vrt i počeli da beremo zrele trešnje. Uprkos mojim protestima, B.V. se sam popeo na meredevine i počeo da bere gornje grane. U tom trenutku postao je strastveni dječak, kojeg niko ne bi mogao da zadrži od ludosti! Merdevine su bile klimave, a B.V. je bio već prilično težak… Uglavnom, trudio sam se da ne uđem u istoriju šaha kao onaj koji je uništio velikog šampiona. Merdevine sam uspio da zadržim!
Bili smo u Versaju, na groblju Sen-Ženevjev de Bua, šetali po čitavom Parizu. B.V. je volio taj grad, postao je gotovo kao drugi dom za njega. Sjećam se da smo ušli u restoran, gdje je mladi Spaski provodio lijepe večeri sa mladim Taljem…

Nekoliko fotografija iz života Borisa Spaskog

1-2. Na grobu Aleksandra Aljehina. Kada smo se spremali da idemo na Montparnas, B.V. se iznenadio mojim izborom odjeće. Kaže, napolju takva vrućina, a ti u odelu! Ali sam mu odgovorio da je poseta grobu velikog šampiona za mene poseban događaj. Nikada prije nisam bio tamo.
A sam B.V., kao što vidite, prošao je bez ceremonija. On i Aljehin su već dugo bili zajedno.

3.Lav Polugajevski. S ljubavlju prema sicilijanskoj odbrani.


    4.B.V. u Versaju. Tamo je prelijep pogled, i mnogo lijepih slika, ali samo na jednoj fotografiji se nalazi on.

    5.Na ruskog groblju u šumi, nedaleko od Pariza. Tamo je sahranjen ‘bijeli’ general Ščerbačov – djeda Marine, B.V.-ove žene. I, uopšte, tu je mnogo vojnih lidera bijele armije. Na fotografiji su general Kornilov i njegov štab.
    Tamo su također sahranjeni Tolstoj, Volkonski i mnogi drugi poznati ljudi koji su otišli u Pariz prije revolucije. Ogroman dio ruskog sveta iz 19. i početka 20. veka.

      Na početku sam dao sebi obećanje da neću napraviti nijednu fotografiju u kući Spaskog. Sjećam se prelijepog tepiha na zidu, na kojem je obožavalac B.V. zabilježio njegov potez Ne4-d6! iz besmrtne partije sa Bronštajnom. Sjećam se i fantastične fotografije na kojoj su veseli Spaski i Fišer sjedili za stolom, a Boris je napravio rogove za Bobijevom glavom. Pročitao sam nacrt knjige Spaskog o meču sa Korčnojem iz Beograda 1977. godine. Nije je uspeo da je dovrši. Uvijek je bio lijen da piše, pa skoro da nije imao štampanih radova.

      Otprilike godinu dana nakon ovog putovanja, B.V. je doživio moždani udar. I završnica njegovog života bila je tužna. Naši zaključci o kraljevom gambitu skoro da nisu imali nikakvu primjenu…
      Zbogom, Borise Vasiljeviču. Moj omiljeni svjetski šampione.

      GM Sergey Shipov

      -Preneseno sa fejsbuka-