
30.nastavak
Kralj Parviz rekao je, iz šaha naučio je kako da osvoji dobra materijalna,
i da postane bogatiji, a Ardešir Papakan je rekao: „Čudno mi je da vidim padišaha koji ne zna igrati šah. Kako će on vladati carstvom? Iz šaha sam naučio da se borim protiv hiljadu generala, da osvojim sto hiljada sela, da gonim neprijatelja kroz hiljade parasanga (1 parasang je oko 5,5 km-prevodilac), i da pobijedim. Pobijedio sam mnoge vojske, osvojio mnoge gradove […], i sve to sam naučio iz šaha; bez njega ne bih znao umjerenost, hrabrost i odlučnost…
Šah se nalazi među običajima i umjetnostima kraljeva i plemića. Kažu da pun šahovski set sadrži pedeset šest figura. Kralj, Kumar, živio je u Indiji, njegovi dani su bili odbrojani, a mladi princ je preživio njega.“
Neprijatelji su napadali kraljevstvo s svih strana, (…), a emiri, generali i vjeran narod, svi su govorili:
„Pripremi se za rat s neprijateljem, da dobijemo snagu i pobjedimo.“
Princ je odgovario: „Nikada rat nisam vidio, ne znam kako da se borim. Možete li mi pokazati, kako da pobjedim neprijatelja?“ Sissa ben Dahir, prinčev savjetnik, donio mu je šahovsku tablu, i rekao: „Ovo je rat, sve što vidiš ovdje, vidjećeš u ratu.“
Princ je shvatio, izučavao i rekao da je dovoljno,
Zatim je skupio vojsku, otišao u bojište, pobijedio neprijatelja i vratio se kao pobjednik.
…O vrijednosti svake šahovske figure: kralj je neprocjenjiv zbog svoje najmoćnije pozicije,
Skakač vrijedi četiri dang-a, a kraljica – po nekima pola dirhama, a po drugima jedan ili dva dang-a, a lovac dva dang-a vrijedi; pješaci su vrijedni jedan dang, a na krilu pola dang-a. Svaka figura ima svoju cijenu, nju je neophodno znati i bez toga ljudi ne bi znali da igraju šah.
Kada učiš šah, trebaš da shvatiš cilj svakog poteza, a kada shvatiš što neprijatelj namjerava, možeš odbiti sve prijetnje.
…i ako možeš da slobodno uzmeš figuru, ne žuri je uzeti. Možda je to zamka, bolje je naći bolji potez; ali kad shvatiš da nije opasno, ne gubi vrijeme, uzmi figuru odmah.
…Kažu da topa (rukh) ne treba stavljati na polje lovca, i ne smiješ dozvoliti da protivnički skakač bude preblizu.
Ako dozvoliš, neka to bude samo nakon pažljivog razmišljanja. …Ne smiješ dozvoliti da top protivnika dođe na tvoju polovinu table, već tvoj top treba da pređe na njegovu polovinu.
Ne smiješ blokirati svog kralja, igraj tako da nema figura na prvom redu.
Kad te protivnik nadmaši i uzme više figura, teško je sanjati o pobjedi, onda trebaš težiti remiju.
Jednostavna razmjena figura nije omiljena među šahistima.
Ali može se pretpostaviti u tri slučaja: prvi, kad je protivnik uzeo više figura od tebe a ti trebaš da pokušaš da remiziraš, drugi, kad bi razmjenom zadržao prednost, i treći, kad si zabrinut i pun straha.
Ne smiješ potcjenjivati pješake, ne dozvoli da ti figure lutaju i budu odvojene. Uzimaj od rubova prema centru, da pješaci steknu veću vrijednost.
…Trebaš pokušati sačuvati lovce: s njima imaš dobru igru, a na kraju partije lovac može biti jednak skkaču ili ga na neki način nadmašiti, a cijena konja je četiri datule. Uvijek trebaš pokušati uhvatiti protivničke lovce. Kažu: „Onaj koji uhvati lovce, pobjeđuje.“
Trebaš cijeniti kraljicu; ona je korisna za pripremu tvoje igre. Nakon što razviješ damu, pokušaj je dovesti na protivničku polovinu table. Loši igrači i kukavice drže damu na svojoj polovini table. Pokušaj žrtvovati lovca za dva pješaka: iako je lovac vrijedan dva danga, a dva pješaka takođe dva danga, vrijednost lovca nikada neće premašiti dva danga, dok dva pješaka mogu postati dvije kraljice. Obavezno uzmi lovca pješakom. Kažu: „Ko ne uzme lovca pješakom, požaliće.“
Ako tri pješaka dolaze, pokušaj da uzmeš srednjeg. Kažu: „Ako tri pješaka dolaze, dolazi gužva, zato uzmi srednjeg.“
Skakače treba razviti na početku igre, a topove na kraju, kako igra postaje otvorenija. Skakač i kraljica mogu se zamijeniti za topa jer je vrijednost skakača i dame jednaka jednom dirhemu i pola danga.
…Ne možeš igrati šah bez pripreme […], jer nećeš moći spasiti partiju i doživjećeš mnogo tuge…
-Nastaviće se-