Genna Sosonko: Pouzdana prošlost – Vladimir Bagirov (1936–2000)-20. nastavak

2003 New in Chess Alkmaar

20.nastavak

Računar je nabavio tek u kasnijim godinama, ali, kao i gotovo svi igrači starije generacije, gledao je na njega sa skepticizmom i koristio ga isključivo kao bazu podataka. U posebnoj fascikli čuvao je adrese i telefonske brojeve organizatora turnira u Njemačkoj, Holandiji i Skandinaviji, kao i telefonske kartice iz raznih zemalja svijeta.

Znao je gdje može računati na besplatnu noć u dvokrevetnoj hotelskoj sobi, što su bile uobičajene smještajne okolnosti za velemajstora njegovog rejtinga, i gdje će biti gost u kući nekog lokalnog igrača. Složene rute vozova i autobusa, zajedno s vremenima presjedanja, uključujući i završno noćno presjedanje u Varšavi, znao je napamet. Značenje izraza „Putovanje je škola skepticizma“ bilo mu je poznato ne samo u filozofskom smislu.

Igrao je u njemačkoj Bundesligi i stalno se brinuo da mu neće obnoviti ugovor. Taj ugovor bio je ključan kako bi dobio stalnu vizu. Njegov pasoš, pasoš građanina drugog reda u Republici Latviji, nije ulivao previše povjerenja. Njegova penzija u Rigi bila je mizerno niska, pa su mu te partije za berlinski klub bile od velike važnosti. Osvajanje Svjetskog prvenstva za seniore 1998. godine donijelo je Bagirovu ne samo moralno zadovoljstvo: nagrada, iako skromna, bila je veća od dvogodišnjeg iznosa njegove penzije.

Osim toga, redovno je učestvovao na turnirima poznatim svakom profesionalnom šahisti. Vladimir Konstantinovič Bagirov bio je dio vojske igrača na open turnirima. Najčešći format ovih turnira je devet uzastopnih kola bez slobodnih dana. Šest poena ostavlja vas bez nagrade, šest i po obično donosi vrlo malu, a sa sedam – sve zavisi. Bolji rezultat nije garantovan čak ni veoma jakom velemajstoru. Za pobjedu na takvom turniru potrebna je sreća. Sreća ili obostrano zadovoljavajući komercijalni dogovor sa kolegom prije posljednje partije.

Postoje i turniri sa sedam ili jedanaest kola, a ponekad se igraju dvije partije u jednom danu. Bagirov se za svaku partiju pripremao, nije mogao drugačije. Ako bi mu vrijeme dozvoljavalo, pripremao bi se i po nekoliko sati. U salama gdje se istovremeno igra na desetine, pa čak i stotine partija, povremeno se primijete sijede ili ćelave glave nagnute nad tablom, te lica ispresijecana borama. To su velemajstori i majstori čiji su uspjesi ostali u dalekoj prošlosti. Sada, osuđeni na izazove i nepredvidivost open turnira, oni, koji su čitav svoj život posvetili šahu, izgledaju poput rijetkih biljaka. Gubeći svoju igračku snagu s godinama, ovi profesionalni igrači, poput starijih slonova, često su prisiljeni ‘vući za sobom kljove svojih nekadašnjih uspjeha’ iz mladosti. Napetost koju mladi teško podnose, za starije igrače može postati fatalna. Početkom godine, tokom jedne partije na open turniru u Berlinu, Bagirovov savremenik, Aivar Gipslis, doživio je srčani udar i preminuo dva mjeseca kasnije, ne povrativši svijest. Gipslis, porijeklom iz Rige, godinama je bio drugi igrač u Latviji nakon Talja, i, kao i Bagirov, ostvarivao je brojne dobre rezultate na prvenstvima SSSR-a i međunarodnim turnirima. I, kao i Bagirov, u svojim kasnijim godinama bio je dobro upućen u promjenu vozova u Varšavi i Berlinu, rute noćnih autobusa i surove zakone open turnira.

Sa dvadeset godina, promjena vozova noću u Varšavi može se činiti kao romantična avantura, a igranje na open turniru u Njemačkoj može izgledati kao jedan od koraka ka blistavoj budućnosti, ka Linaresu ili Frankfurtu. Međutim, kao i za druge velemajstore starije generacije, Bagirovljeva budućnost bila je u njegovoj briljantnoj prošlosti. Oni su ušli u šah u vrijeme kada je standard sovjetskog šaha bio izuzetno visok. Ali to nije sve. Njegova reputacija je takođe bila visoka.

Titula internacionalnog šahovskog majstora zvučala je ništa lošije od titule dobitnika na međunarodnom takmičenju u violini. Šahisti su takođe nastupali u punim koncertnim dvoranama. Međunarodni velemajstori bili su poput bogova. Nestanak ovog svijeta poklopio se sa početkom doba koje se za igrača smatra kritičnim i donijelo im je, a Bagirovu posebno, ogromno razočarenje i bila je rušenje temelja njihovih života.

-Nastaviće se-