RUSI U SRPSKOM ŠAHU

Prošle godine dvojica ruskih velemajstora doprinela su da Srbija postane ekipni prvak Evrope. A malo se zna koliko su Rusi doprineli razvoju šaha u Srbiji.

Dobivši naše državljanstvo, ruski-ukrajinski velemajstori Aleksej Sarana i Aleksandar Pretke igrali su na ekipnom prvenstvu Evrope za Srbiju, i uz naše Aleksandra Inđića i Roberta Markuša i mlađe, osvojili prvenstvo Evrope i obradovali naš šah. Od Dubrovačke olimpijade 1950. godine, naš šah se nadmeće sa sovjetskim, odnosno ruskim, i uglavnom smo nekoliko decenija skoro ravnopravni takmaci. Doduše, SSSR je uglavnom osvajao prva mesta, a Jugoslavija se najčešće nalazila odmah iza, ili tu negde oko samog vrha. Posle su stigli Amerikanci, Mađari, Argentinci, Nemci, pa je naš uticaj na svetski šah splasnuo što se tiče plasmana, mada smo kao zemlja igrali važnu društvenu ulogu u svetskoj šahovskoj organizaciji.

Najnovija pomoć istočnih šahista našem šahu iznedrila je pitanje da li su i koliko su sovjetski šahisti (uglavnom Rusi) doprineli razvoju šaha u Srbiji. O tome je dosta zabeleženo u knjizi „Beograd metropola šaha“, jer su u Beogradu, Pančevu, Zemunu, Novom Sadu, ruski šahisti više godina igrali značajnu ulogu. Postavlja se naivno pitanje otkud Rusi u srpskom šahu. To je malo duža priča:

Posle Oktobarske revolucije, mnogi Rusi su emigrirali širom sveta, a oko 20.000 u Srbiju. Bili su to tzv. belogardejci koji se nisu slagali sa boljševicima, a pošto su se međusobno borili za prevlast, poraženi tzv menjševici su morali da traže utočište van svoje „rodine“. Od 1920. u Srbiju stiže veća grupa Rusa raznih zanimanja: od redova do generala, običnih radnika, profesora, arhitekata,inženjera, lekara… Većina se brzo snašla u novoj „rodini“, pa su svojim znanjem i radom dali značajan doprinos razvoju Srbije, odnosno Jugoslavije.

Dobri igrači

Ruske arhitekte su izgradile monumentalne građevine po Beogradu, Novom Sadu i drugim gradovima u Srbiji, koje su i danas ukras i znamenje od kulturnog značaja.

Naravno, među dobeglim je bilo više majstora šaha i dobrih igrača koji su se ubrzo uključili u šahovski život Beograda, Pančeva, Novog Sada, Zemuna, Sombora… U Beogradu su čak ruske izbeglice osnovale svoj klub ŠK „Čigorin“, čiji je predsednik bio general Viktor Artamanov, a počasni clan Olga Kusakova, ćerka svetskog velikana Aleksandra Čigorina.

Dvadesetih godina 20. veka, u Beogradu su počeli da se osnivaju šahovski klubovi, pa je tako omladinski šahovski klub „Ovadija“ (dobio ime po Jakovu M. Ovadiji, prvom šahovskom novinaru u Beogradu i učesniku osnivanja FIFE 1924. godine u Parizu) imao „mlađe Ruse Vasiljevskog, Izvekova i Tockija koji su uneli u klub elan, koji je doveo do velikog preokreta“, notirala je monografija „Beograd metropola šaha“. Dalje se kaže da su u prednji red izbili mladi šahisti: Rusi Georgije Poljakov i Ivan Izvekov. Recimo, na turniru klasifikanata 1925. pobedio je Siniša Aćimović, ali je drugo mesto pripalo mladom Rusu Georgiju Poljakovu sa 8,5 poena. Na prvenstvu BŠK  Beogradskog šahovskog kluba) prvo mesto dele Ozren Nedeljković i Georgije Poljakov sa po 7,5 poena, treći je Izvekov sa 6,5, osmi Mihail Burmistrov sa 3,5. Međutim, za godinu 1928. prvak BŠK-a postao je Georgij Poljakov sa 9,5 poena, četvrti je M. Burmistrov sa 7,5, šesti Ivan Izvekov sa 5,5 itd. Razvoju šaha u Zemunu doprineo je ruski majstor Aleksandar Levin, ali je umro 1929. godine, pa su mu zemunski šahisti organizovali u pomen turnire na kojima su igrali G. Danilov, G. Rostovijev i Lidija Timofejeva (trostruka prvakinja Jugoslavije posle Drugog svetskog rata).

Legenda Nikolaj Kulžinski

Na poslednjem nacionalnom amaterskom turniru JŠS, igranom u Celju 1940. godine, prvo mesto i titulu nacionalnog majstora osvojio je Georgij Goga Berner, član ruskog ŠK „Čigorin“, sa 14 poena. O njemu je ostao zapis šahiste i novinara Vase Medana.

„Đorđe Berner je ponos kluba „Čigorin. a ujedno i ponos Beograda. Svoje partije Goga podiže osećanjem retke objektivnosti, stvara ih invencijom, uziđuje u njih čvrst materijal pozitivnosti… Igra mu je duboka, sa svim atributima slovenskog vidokruga. U odnosu na najmlađe, Berner spada, sa Anatolijem Arhipovim, u najdublje igrače Beograda“.

Berner je bio inženjer, a od 1951. godine je u Kanadi, u Torontu, a zna se da je na nekom šahovskom turniru poslednji put učestvovao 1974. godine. Osnivačke godine ŠK „Čigorin“ prvak kluba postaje Sergej Metvejev, koji na drugom šampionatu Beograda 1937. osvaja drugo mesto, odmah iza majstora V. Tomovića. Obojica su osvojila po 9 poena. Svi pomenuti šahisti ruskog porekla nisu se posvetili šahu, već svako svom životnom pozivu.

Nezaboravni šahista ruskog porekla je Nikolaj Kulžinski (1899-1974), koji je 14 puta bio prvak Novog Sada, a na prvom šampionatu SFRJ 1945. osvojio je osmo mesto i titulu nacionalnog majstora (tada je pobedio Gligorića, našeg najboljeg igrača).

Prvi šahovski klub u Pančevu zvao se „Sloga“, osnovan je 1920. i imao je 70 članova – 40 Srba, 5 Rusa, 6 Nemaca, 4 Mađara i 15 Jevreja. Kasnije je Pančevo iznedrilo mlade šahiste ruskog porekla, braću Orlov – Konstantina i Pavla.

Zanimljiv je izazov pančevačkih šahista šahistima Zrenjanina na dvoboj da se vidi ko je bolji u Banatu. Šahisti Pančeva u stihovima pozivaju Zrenjanince na taj šahovski megdan:

„Ne možemo izdržati
vašu hvalu, jer nas kolje,
da u celom Banatu
vi igrate šah najbolje.

Kad je tako, nek odluči
to pitanje bojno polje!

I mi sebe računamo
u redove one više
pa bi hteli naše ime
međ slavne da se piše.

Hajde da se ogledamo,
ko izgubi nek uzdiše.

Pismo je pisano 1. avgusta 1946, a pisao ga je majstor Bora Tot. Do šahovskog dvoboja došlo je u septembru 1946. i Zrenjaninci su trijumfovali sa 10,5:5,5. .

Zanimljivo je da se zna i ko je za koga igrao.

Zrenjanin – Pančevo

Bora Tot – Bora Ivkov remi;
inž.Koka Jovanović – M. Živanov 1:0;
prof. Ištvan Heklai – Ivan Đaja 1:0;
Peter Pal – inž. Srđan Pavlović remi;
Stevan Vukičević – B. Ćirić 1:0;
Zoran Cvetkov – inž. Radovan Ivkov 0:1;
Milovan Munišić – Đ.Veličković 1:0;
Imre Mate – Ž.Vlajnić remi;
I. Mirkov – D. Četina 0:1;
B. Rausavljević – Dušan Ivković remi;
Franja Kečkemeti – Aleksandar Bradvarević 0:1;
Milan Dimić – M. Pavlović 1:0;
inž. Urošević – S. Merča remi;
Evgenije Gira – I. Potočnjak 1:0;
Slobodan Berar – T. Urs 1:0.

Pisac knjige „Sto godina šaha u Pančevu“, Vladeta Trivunac, primećuje: „Sudije su bile Čika Vasa Petrović i čika Steva Zebić.

Pančevci nisu bili kompletni, jer im je nedostajao najbolji igrač Pera Smederevac, a kod Zrenjanina su • falili Šaca Vilovski i Vlada Gaćeša. Posle meča svi igrači otišli su zajedno u kafanu ‘“Feketić“, da Zrenjaninci proslave osvojeno prvenstvo Banata.“

Priča o doprinosu ruskih šahista razvoju šaha u Srbiji nije završena, izgleda da je tek započeta.

Jovan VUKOVIĆ

(RAZBIBRIGA, 4.10.2024.)