2003 New in Chess Alkmaar
13.nastavak
Turnir u Wijk aan Zee 2000. godine prošao je loše za Korčnoja.
„Zašto, zašto sam igrao h6, zašto nisam pripremio rokadu na daminom krilu i zašto sam uzeo pješaka na g2?“ prebacivao je sam sebi nakon što je predao partiju Anandu u 18. potezu. „Ne, nije mi više tako lako igrati ovako dug turnir.“
Ali nakon što je u posljednjem kolu pobijedio u dugoj partiji protiv Piketa, ponovo je bio pun energije: „Imam osjećaj da je turnir čak bio prilično kratak.“
Korčnojevi opisi igrača, kao i njegovi stavovi o šahu, uvijek su precizni i neočekivani. Jednom je savjetovao Iosifa Dorfmana, koji se žalio da nije uspio pobijediti protivnika koji je bio znatno slabiji od njega. „Toliko si ga pritiskao da nije imao drugog izbora nego da igra forsirane poteze. Trebao si mu dozvoliti malo slobode u kretanju, i, vidiš, sam bi izmislio neku grešku.“
U Cannesu, posmatrajući igru mladog Fressineta u ozbiljnoj vremenskoj oskudici, rekao je: „Gledaj, gledaj, već je počeo gurati svoje pješake. To je slabost svih obučenih stratega – uključujući i mene – da u vremenskoj oskudici počnu igrati s pješacima. Vidiš, njegova pozicija je već oslabljena.“
Za njega starost igrača ne igra nikakvu ulogu, jer se u šahu, kao i u književnosti ili muzici, izvođači ne razlikuju po godinama.
Zato, analizirajući partiju s dvanaestogodišnjim Tejmur Radžabovim, razgovara s njim kao što bi razgovarao s odraslom osobom: „Primjećuješ li da na kraju varijante koju si predložio tvoj kralj ostaje nebranjen? Šta ako žrtvujem skakača?“ pita, ne obraćajući pažnju na sjajne oči i podrhtavajuću bradu svog protivnika.
Jednog od gorkih dana 1940. godine, Winston Churchill izjavio je demoralizovanim ministrima francuske vlade: „Šta god vi odlučili, mi ćemo se boriti zauvijek, i zauvijek, i zauvijek.“
Korčnoj je često ponavljao da je napustio Sovjetski Savez kako bi igrao šah. U tome vidi svoju predodređenost, svoju sudbinu. Bez obzira na to kako se pravila održavanja takmičenja mijenjaju i koje nove zvijezde zasijaju na šahovskom nebu, Viktor Korčnoj će se boriti zauvijek, i zauvijek, i zauvijek.
Maj 2003.
-Kraj teksta o Korčnoju, nastaviće se tekstom o Vladimiru Bagirovu-