Neum se proljepšao, postao turistički raj. Volim prošetati dugom stazom pored mora, između vila i restorana. U vidokrugu je Pelješki most. Lijepe me uspomene vežu za ovaj grad. Proljeće 1977, 9 iz 9 na Pionirskom prvenstvu Bosne i Hercegovine. Pobijedio sam budućeg svjetskog prvaka Ruslana Ponomarjova na Prvenstvu Evrope u ubrzanom šahu 2000. godine. I Sergeja Movsesijana, na Premijer ligi Bosne i Hercegovine 2004. Iznenada se pojavi nadahnuće, kada “osjetite da vam se približava Bog”! (Puškin). Igrao sam za ŠK Rama iz Prozora. I danas sam član simpatičnog kluba.
Hotel “Zenit” je glavna šahovska destinacija. Krajem avgusta igramo ligu Herceg-Bosne. Šetao sam jednog jutra u pravcu hotela „Stella“, iznad “Zenita”. Čovjek mojih godina sprema se da uđe u auto. Ugleda me i nasmiješi se:“Možeš li se sjetiti“? Čapljinski naglasak, gradska raja, iz „Pelina“. Tako mi zvuči. „Nažalost, ne“. „Profesor glazbe“. I dalje ništa. „Mimo Sentić“. „Mimo! Što odmah to ne reče“!
Godinama je pjevao u čapljinskom hotelu “Mogorjelo”, uz pratnju grupe „San“. Imali su lijep mediteranski repertoar. Igrao sam protiv Miminog brata Ljube, na samom početku karijere. Nikad nisam razgovarao sa Mimom, ali baš se obradovah susretu! Priča mi anegdotu iz hotela „Sunce“.
Simpozijum pedijatara iz regiona. „U takvim prilikama sviramo laganu muziku, ugodnu za uho. Jedan od doktora često dolazi da naruči pjesmu. Već me pomalo nervira. ‘Ja nisam samo doktor već i šahovski majstor’. „Nisam ni ja samo muzičar, već velemajstor“! ‘Stvarno’?! „Da, velemajstor Draško iz Čapljine“. „Htio sam da mu kontriram i sjetih se tebe“. ‘Nisam znao da se bavite muzikom. Nekako ste se promijenili’!? „Jeste li Vi za jednu partiju sutra“?
‘Biće mi zadovoljstvo’. “Može li ujutro u devet“? ‘Može’! „igrali ste”? „Ma kakvi, imao sam časove. Doktor je stigao, uveče me pitao zašto nisam došao“? Neobična priča! „Nisi se puno promijenio. Čapljinac uvijek ostaje Čapljinac, ma gdje živio“! – govori mi.
-Jedna od kratkih priča velemajstora Milana Draška, prenesena sa fejsbuka-