
5.nastavak
Iz ove perspektive, gore pomenuti tekst Arthashastre nije potpuno jasan.
Uostalom, školjke koje se pominju u tekstu (obično školjke oblika jajeta s ravnom donjom površinom) koristile su se kao kockice! Pa, šta su onda bile kockice? Možda su to bile figure, ili su postojale dvije različite igre, od kojih je jedna koristila školjke, a druga – kockice? I na kraju, šta su bile kožne trake i ploče? Najvjerovatnije je to bila tabla za igru.
Brahmajala Sutta, ili Budina predavanja, budistička sveta knjiga, takođe nam pruža korisne informacije. Ovo je jedan od najranijih budističkih tekstova koji bilježe misli Gautame (Bude). On je naveo trivijalne stvari koje su okupirale misli ljudi, uključujući igre, i među prvim igrama koje je spomenuo bile su one koje su se igrale na tablama dimenzija 8×8 ili 10×10.
U Mahabhayi, tekstu posvećenom proučavanju sanskritske sintakse i evoluciji riječi, Patanjali, kompilator Yoga Sutri, nazvao je tablu 8×8 “aštapada,” a tablu 10×10 “dašapada.” Njegova knjiga je napisana negdje između druge polovine 2. vijeka p.n.e. i početka nove ere.
Trenutno, igre s kockicama na tablama dimenzija 8×8 ili 10×10 postoje u raznim dijelovima Indije. To su trkačke igre. U ovim igrama četiri (ili dva) igrača sjede na uglovima table, naizmjenično bacaju kockice i pomjeraju figure po tabli u skladu s brojem dobijenim na kockicama.
U Indiji postoje igre na tablama s manjim brojem polja. U svojoj knjizi Board and Table Games from Many Civilizations (Oxford, 1969, Svezak 1), Robert Bell daje detaljan opis sljedeće igre:
Kada je riža skoro zrela, žene i djevojke iz sela južne Indije provode čitav dan na poljima da plaše ptice, a da bi prekratile vrijeme, igraju igre; najpopularnija je Thaayam. Tabla za igru crta se pravo na zemlji, male grančice koriste se kao figure, a kockice su napravljene od sjemenki tamarinda.
Ove sjemenke su smeđe, kockastog oblika, pri čemu je svaka od šest površina blago ispupčena. Kada se jedna od strana sjemenke izriba o kamen, vanjska ljuska se skida, otkrivajući bijelu unutrašnjost. Četiri takve sjemenke, kod kojih su tri strane izbrušene do bijele unutrašnjosti, a tri druge ostavljene smeđe, koriste se kao kocki ce. Ponekad se umjesto toga koriste školjke kaurija kao kocke. Četiri osobe igraju igru, a svaka ima četiri kockice.
Autor je ove informacije dobio od dr. M. Thillainayagama (iz Indije) 1956. godine. Takođe mi je ispričao o složenijoj verziji ove igre, Kraljevski Thaayam, koja se igra na tabli dimenzija 10×10, gdje svaki igrač ima osam sjemenki tamarinda umjesto četiri.
Mogu to potvrditi: Indijci su mi rekli da su upoznati s ovom igrom i da je uglavnom igraju žene.

Popularna indijska igra Thaayam, koja podsjeća na Čaturangu, potječe iz drevnih vremena.
Kada sam prvi put vidio ovu sliku u Bellovoj knjizi, bio sam zapanjen sličnosti između Thaayama i igre koju smatramo pretkom šaha i nazivamo je Čaturanga. Thaayam izgleda kao osnovna, početna verzija Čaturange, iako je moguće, iako malo vjerovatno, da je to degenerisana verzija Čaturange. Zaista, Thaayam djeluje kao drevna igra, s obzirom na to da se pirinač sijao u Indiji bar dvije hiljade godina prije naše ere.
Bio sam u selima južne Indije, s jednostavnim kolibama koje imaju zemljane podove, prozore bez stakla i primitivne alate, kao da je vrijeme tamo stalo. Kao da me vremenska mašina vratila hiljadama godina unazad.
Ideja da je šah evoluirao iz trkačkih igara činila mi se vrijednom ozbiljne pažnje. Ovu ideju prvi je iznio američki etnograf Stjuart Kulin u svojoj knjizi Chess and Playing Cards (Vašington, 1898).
Godine 1913., britanski šahovski istoričar Harold Mari nije se složio s Kulinom, napominjući:
„Prvo je potrebno dokazati da su trkačke igre starije od šaha.“
Mari je zaključio svoju kritiku riječima:
„Teorija da je šah nastao iz ranijih trkačkih igara uključuje hipotezu da je neki inovator pridobio saglasnost svojih savremenika i promijenio svu terminologiju kako bi imitirao vojnu igru. Smatram tu hipotezu malo vjerovatnom.“
-Nastaviće se-