
4.nastavak
Pokretačka scena u poznatom indijskom epu Mahabharata je izazov za igru kockica. Mahabharata je napisana u 1. vijeku nove ere, ali njene usmene verzije postojale su mnogo prije toga, a porijeklo usmene tradicije nestaje negdje na početku 1. milenijuma prije nove ere.
Ovaj ep govori o rivalstvu između dvije kraljevske porodice – Pandava i Kaurava. Pandava Yudhisthira prihvata izazov za igru kockica od najvještijeg igrača na svijetu, Shakunija, rođaka Kaurava, i gubi ne samo čitavo svoje bogatstvo i zemlju, već i svoju braću, svoju ženu i sebe.
U Mahabharati postoji mnogo sporednih radnji koje su samo indirektno povezane s glavnom pričom. Jedna od njih je Priča o Nalu i Damajanti. Opsjednut igrama kockicama, glavni junak legende, Nal, gubi čitavo svoje bogatstvo i kraljevstvo te je prisiljen pobjeći iz svoje domovine. Zanimljivo je da se u drevnim indijskim traktatima tog vremena detaljno raspravlja o sudskim postupcima i konfliktima koji nastaju tokom igre.
Jedno od najranijih djela je Arthashastra (Knjiga zakona). Ona se pripisuje Kautilyu, savjetniku Maurya cara Chandragupte (krajem 4. vijeka pre nove ere). Iako je, u stvarnosti, Arthashastra napisana negdje prvih stoljeća nove ere, s obzirom na tradiciju ovakvih kompozicija, može se koristiti kao istorijski izvor druge polovine 1. milenijuma prije nove ere. Jedno od poglavlja knjige se zove Igre, Klađenje i Razno. Zato što ima direktnu vezu sa našom temom, citiraću kompletno odlomak o igrama.
1.Upravnik kockarskog posla treba da odredi da se igre održavaju samo na jednoj lokaciji.
2.Za igranje na drugoj lokaciji – kazna od 12 pana (ovo je potrebno kako bi se prepoznala prevara).
3.Ako igrač bude optužen (za prevaru) tokom igre kao pobjednik – kazna najviše kategorije, kao gubitnik – kazna srednje kategorija.
4.Zato što je glup. Ko želi da pobijedi neće pretrpjeti gubitak, prema učiteljima.
5.“Ne!“ misli Kautilja.
6.Ako gubitnik bude kažnjen dvostrukom kaznom, niko se neće žaliti kralju.
7.Igrači obično varaju tokom igre.
8.Nadzornici moraju obezbijediti prave školjke i kockice.
9.Za zamjenu školjki (ili) kockica – kazna od 12 pana; za varanje tokom igre – kazna prve kategorije (i) povrat dobitaka; kazna za krađu je za varanje (tokom isplate).
10.Nadzornik prima pet posto dobitaka, kao i naknadu za školjke, kockice, kožne trake, iznajmljivanje ploča, prodaju vode, lokaciju, (i obavljene) usluge.
11.Može založiti i prodati (prihvaćenu) imovinu.
12.A u slučaju da ne zabrani (sa svoje strane) varanje s kockicama, postavljanjem (pokreta) ruku – dvostruka kazna.
Važno je napomenuti da su do početka nove ere kockice u Indiji postale toliko popularne (kako među plemstvom tako i među običnim ljudima) da su osnovane posebne kockarske kuće. One su bile opremljene svim potrebnim za igru, a nadzornici su bili zaduženi da spriječe bilo kakve pokušaje varanja.
Koja su pravila igara koje su drevni Indijci toliko voljeli? Nažalost, ne znamo. Iz raznih tekstova je jasno da uspjeh nije zavisio samo od sreće, već je vješt igrač morao dobro bacati kocke, biti pažljiv i brzo računati. Izgleda da je pojava kockica povezana s običajem rješavanja sporova izvlačenjem žrijeba.
U ranim zajednicama, ulov ili zemljište se dijelilo žrijebom. Kasnije kockice su se koristile za proricanje sudbine i za igre. Mogli su se koristiti različiti predmeti kao kockice: orasi, štapići, ljuske i jezgra.
Strogo govoreći, postoje tri vrste igara s kockicama: igre samo brojanja, gdje su potrebne samo kockice; društvene igre, gdje određene kombinacije moraju biti valjane; i na kraju igre u kojima se kockice koriste za pomicanje figura na tabli, koje se nazivaju trkačkim igrama.
Početkom 20. veka, njemački istoričar Hajnrih Liders je tvrdio da igre treće vrste nisu postojale tokom vedskog perioda u Indiji, ali već iskopavanja u Mohenjo–Daro (1920) dovodi u sumnju njegove zaključke. Kao što sam već pomenuo figure za igre koje su tamo pronađene definitivno su pripadali trkačkim vrstama igre. U Mahabharati postoji izraz „žrtve zlostavljanja u igri na tabli.” (Knjiga V, poglavlje 156).

Indijska novogodišnja čestitka za „predsjednika Sovjetske šahovske Federacije, gospodina Yurija Averbakha od indijskih prijatelja. ” Odmah vidimo da je šah nastao kao vojna igra…
-Nastaviće se-