
2006 New in Chess Alkmaar
56.nastavak
Šah je zauzimao vrlo istaknuto mjesto u životu ovog mladog studenta. Glasine da je, umjesto što proučava nijanse rimskog prava, Hein čitav dan i noć provodio za šahovskom tablom igrajući blic partije u kafiću doprle su čak do roditeljskog doma, ali kako bi se opravdao, Hein je koristio argument da su svi Donnerovi majstori – u Holandiji se ova titula dodjeljuje onima koji završe pravni fakultet na univerzitetu – a on je planirao da postane velemajstor!
Odrastao je na tim beskrajnim blic partijama, na praktičnoj igri, i počeo je sve češće pronalaziti novitete u otvaranjima, prateći šta se dešava na susjednim tablama tokom turnira.
Turniri? Oni su počeli kasnije; do devetnaeste godine odigrao je samo jedan ozbiljan turnir – Wijk aan Zee Hoogoven turnir, u trećoj grupi, i završio negdje u sredini tabele.
Sledeće godine u Wijk aan Zeeu već je igrao u grupi rezervnih majstora, u kojoj su učestvovali svi mladi i najperspektivniji holandski šahisti. Devet od devet!
Šta je sam Donner mislio o ovom rezultatu, samo po sebi je očigledno.
Donner je postigao svoj prvi veliki uspjeh 1950. godine. Glavni Hoogoven turnir završio je senzacionalno: pobjedu je odnio mladi debitant, prva tabla drugog tima dugogodišnjeg šahovskog kluba DD iz Haga – Hein Donner. Najveće iznenađenje bilo je to što je, prije nego što je turnir počeo, Donner, koji do tada nije imao značajne rezultate, bio potpuno uvjeren u svoj uspjeh. Te osobine – optimizam i samopouzdanje, koje su se često manifestovale kao hrabrost ili drskost – već su ga oštro izdvajale od ostalih holandskih šahista tog vremena.
Na tom turniru Donner je prvi put nadmašio Maxa Euwea, koji je u tim godinama stajao na nedostižnom vrhu holandskog šahovskog svijeta.
Donner je tada glasno proglasio sebe prvim profesionalnim šahistom u Holandiji, ali kao profesionalac zarađivao je vrlo malo. Nagrade na turnirima nisu bile velike, a nije se uvijek moglo računati na pobjedu. Njegova zarada dolazila je od simultanki i šahovskih kolumni u novinama i časopisima. U to vrijeme niko nije ni sanjao o tome da postane profesionalni šahista, pa je čak i Euwe ponekad igrao na turnirima gdje bi nagrada bila set srebrnih kašika.
Iako je Donner sebe nazivao profesionalcem, njegov pristup igri i priprema za turnire – ako je uopšte i bilo pripreme – ostali su tipično amaterski. Neki su čak tvrdili da je bilo perioda kada kod kuće nije imao ni šahovski set.
Četvrt stoljeća kasnije, tokom Šahovske olimpijade u Nici, Donner je prišao polici sa šahovskim knjigama i, ugledavši Šahovski informator, počeo ga listati. „Zanimljivo,“ rekao je, „evo knjige gdje možeš pronaći sve aktuelne partije, raspoređene po otvaranjima. Možeš pogledati partije svog protivnika ili neku varijantu koja te zanima. Nevjerovatno!“
Jugosloveni su već osam godina izdavali Šahovski informator…
Nacionalna šahovska federacija smatrala ga je crnom ovcom. Nije dobijao ni dinar za igranje na olimpijadama; budući da je bio profesionalac, u očima zvaničnika nije nigdje radio, dok su ostali članovi tima bili učitelji, inženjeri ili službenici, pa su dobijali naknadu za gubitak prihoda.
Donner je postao velemajstor 1959. godine, u vrijeme kada je u cijelom svijetu bilo samo 57 nosilaca ove najviše šahovske titule, od kojih je dvadeset živjelo u Sovjetskom Savezu. U Zapadnoj Evropi bilo je svega osam velemajstora, pa je Donner uvijek dobijao mnoštvo poziva za turnire.
Tokom tih godina mnogo je igrao. Godina 1963. bila je jedan od vrhunaca njegove karijere. Donner je pobijedio na jakom Hoogoven turniru, ispred Averbaha, Bronštajna i osam drugih velemajstora. „Naravno,“ rekao je tada drugoplasirani Bronštajn, „ako je Donner raspoložen i želi da igra, može igrati veoma dobro.“
U tom periodu Donner je tri puta osvajao šampionat Holandije, redovno i uspješno nastupao na jakim turnirima u Wijk aan Zeeu, Amsterdamu, Minhenu, Dablinu i Ostendeu te briljirao na prvoj tabli Evropskog prvenstva u Hamburgu. Međutim, bilo je i padova, pa čak i neuspjeha, kao što je 1966. godine, kada je završio posljednji na Pjatigorskom kupu u Santa Moniki, gdje su igrali najjači velemajstori svijeta.
Nemilosrdna statistika pokazuje da je od 129 partija koje je Donner odigrao protiv sovjetskih šahista izgubio 54, remizirao 72 i pobijedio samo tri – protiv Smislova, Spaskog i Gipslisa. Nije iznenađujuće da Donner nikada nije igrao na turnirima u Sovjetskom Savezu.
-Nastaviće se-