Genna Sosonko: Pametni Čip iz Sankt Peterburga i druge priče iz prohujale šahovske ere – Stepenice života (46.nastavak)

2006 New in Chess Alkmaar

46.nastavak

Više igrač ne računa poteze na isti način. Stariji šahisti pokušavaju smanjiti kalkulacije na minimum, oslanjajući se na iskustvo i intuiciju. Nažalost, to često nije dovoljno. Igrači sami primijete da prave drugorazredne poteze, često svjesni greške tokom same partije. Dodatno provjeravanje na računaru gotovo uvijek donosi još negativnije emocije.

Čak i nakon partije koja na prvi pogled djeluje logična, otkriva se koliko je grešaka bilo napravljeno  i koliko mogućnosti igrač nije ni naslutio niti iskoristio. Preostale iluzije tada se nepovratno ruše. Tragedija šahiste leži u tome što, s godinama, usprkos maksimalnom trudu, disciplini i iskrenoj ljubavi prema igri, broj uspjeha postaje sve manji, dok neuspjesi postaju sve češći.

Ali možda se može utješiti poput japanskog samuraja, koji dobro zna da, bez obzira na broj osvojenih bitaka i nagrada, tragična sudbina na kraju čeka svakog od njih. I ta sudbina neće biti rezultat grešaka ili nesreće (iako one mogu igrati ulogu), već tragedija leži u samoj prirodi ljudskog života.

Takođe, šahista mora prezreti misli o tome što ga čeka u budućnosti i hrabro gledati u sadašnjost, jednostavno uživajući u originalnoj ideji, lijepom manevru, novom turniru. Za taj kratki trenutak kada je njegova sudbina da odigra partiju šaha. Nabokov je tvrdio da karijera pisca završava kada počne da bude opsjednut pitanjima kao što su: što je umjetnost? kome je potrebna? — i tako dalje. Karijera šahista završava kada sebi kaže da osim šaha postoje mnoge druge zanimljive stvari na svijetu: toliko nepročitanih knjiga, neodslušanih simfonija, neviđenih zemalja i mnogo više. Jer za uspjeh u šahu, čak i uz prisutnost talenta i neumornog rada, morate se potpuno podvrgnuti ciljevima koje ste sebi postavili i iskreno vjerovati da slabljenje pozicije protivničkog kralja i prisiljavanje na kombinovani napad predstavlja i cilj i smisao vašeg čitavog postojanja. I to je najvažnija stvar, bez bilo kakvih pitanja.

Niko ne može biti pravi stručnjak a da nije, u strogom smislu, idiot, rekao je Bernard Shaw, i sigurno ima nešto u njegovim riječima. Ljubimac Holandije, jedan od najpoznatijih fudbalerа našeg vremena, harizmatični Johan Cruyff, jednom je rekao da je tokom dugih godina uvijek nosio istu knjigu sa sobom na putovanjima, ali nikada nije uspio da pređe dvadesetu stranicu. Kada su ga pitali naziv knjige, nije mogao da je se sjeti, bez obzira na to koliko se trudio… Kada pročitam u intervjuima sa mladim talentima da su odlučili da  završe fakultet kako bi sebi obezbijedili sigurnost u slučaju da ne uspiju u svojoj šahovskoj karijeri, iako poštujem njihov izbor, mentalno precrtam njihova imena sa liste najboljih šahista.

U svakoj oblasti, samo ljudi koji su fanatično posvećeni mogu dostići najveće visine. Čak i nevjerovatan talenat postaje prosječnost bez ove strastvene želje. Veličina dolazi samo iz rijetke kombinacije talenta i fanatizma. Međutim, podređivanje života jednom cilju nosi svoju cijenu. Morate nešto drugo žrtvovati, a pitanje „šta je ispravno da se uradi?” vodi do vječnog pitanja o smislu samog života.

-Nastaviće se tekstom: Grand Slam-