Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott
59.nastavak
Tokom pokušaja obaranja svjetskog rekorda, zatražio sam tri pauze od po 5 minuta. Preporučeno mi je da ne jedem, jer probava troši previše krvi koja je potrebna mozgu. Pio sam sok od naranče i pojeo jedno lagano kuvano jaje s keksom, kao i malo čokolade; ali nisam pio ni kafu ni kolu. Čaj sam pio tek u posljednjem satu… Nakon što je posljednja partija završena, Zoltánu Gáboru je predato sljedeće saopštenje od strane žirija:
„Pokušaj obaranja svjetskog rekorda je uspio! Janoš Fleš (János Flesch) je pobijedio u 31 partiji, remizirao 18 i izgubio 3.* Ovaj pokušaj, po metodi koja je korištena, može se porediti samo s dostignućem Aljehina.“
*Napomena: Tri pobjednika sa događaja bili su Gyulane Balla (poznata i kao gđa Pál Balázs, učesnica mađarskih ženskih prvenstava), József Tomasi (ili József Tanai), i István Hend (ili István Henth). Takođe, jedna od njegovih simultanki naslijepo održana je u Gdyniji, Poljska, 4. jula 1962. godine, gdje je odigrao 22 partije za devet sati, sa rezultatom +5, -5, =11, što je prema izvještajima sadržavalo malu grešku u sabiranju rezultata.
Zatim je, u ime šahovskih dopisnika, László Alföldy izjavio:
„Janoš Fleš je danas nadmašio svjetski rekord… i uspio u ovom nadljudskom naporu koji je od njega zahtijevao izvanredno pamćenje i veliki talenat za koncentraciju, što, da budemo iskreni, posjeduje samo nekolicina genija.“
Zatim je Zoltán Gábor, u ime Šahovskog saveza i žirija, poslao saopštenje FIDE-u, koja je zvanično priznala svjetski rekord. Dokumentarni film je prikazan širom Mađarske i na televiziji. Distribuiran je u 64 zemlje, a procjenjuje se da je film vidjelo 100 miliona ljudi samo u Istočnoj Evropi i Sovjetskom Savezu.
Od ukupno 52 partije sa ovog događaja pronađeno je samo pet zapisnika (Partije 297–301).
Fleš dalje navodi da su, uprkos njegovom dostignuću, prošle još tri godine prije nego što je dobio priliku da igra na redovnim međunarodnim turnirima. FIDE mu je dodijelila titulu međunarodnog majstora nakon njegovog prvog međunarodnog turnira 1963. godine. Dobio je dozvolu da putuje u inostranstvo i pominje svoje uspjehe na nekoliko jakih turnira, kao i dodatne simultanke naslijepo u Evropi, gdje je istovremeno igrao protiv 20–25 protivnika, pri čemu su partije u prosjeku trajale 5–6 sati. Kao rezultat redovnih turnirskih nastupa, FIDE mu je 1980. godine dodijelila titulu velemajstora.
Fleš je dodao i neke lične anegdote, uključujući zanimljivu priču o tome kako je prvi put ušao u svijet šaha naslijepo. Dok je još bio učenik u Budimpešti, jedan učitelj koji je došao u školu u lošem raspoloženju, nakon što je bio ostavljen od strane partnera, zabranio je korištenje šahovskih tabli. Mladi Fleš i njegovi školski drugovi tada su odlučili da igraju šah bez table, najvjerovatnije zapisujući poteze na papiriće ili ih šapućući jedni drugima.
Prisjetio se da se dobro snalazio. Takođe je tvrdio da je sa lakoćom zapamtio čitave logaritamske tablice, koje nisu bile dozvoljene u razredu. Fleš je izjavio da ima veoma dobru memoriju za mape i poeziju.
Fleš je ispričao i zanimljivu anegdotu sa jednog od svojih naslijepo nastupa u Njemačkoj, gdje su organizatori, bez njegovog znanja, osmislili pomalo neobičnu promociju nazivajući ga „Slijepi János“ (u njemačkom jeziku, naslijepo šah se naziva „blind-schach„). Kada je ušao u prostoriju za igru, mala djevojčica iz publike mahala mu je. On joj je uzvratio mahanjem, što je izazvalo veliki aplauz publike, koja je zbog promotivnih materijala vjerovala da je Fleš zaista slijep. Kasnije ga je dodatno iznenadilo kada su neki njegovi rođaci iz Sjedinjenih Američkih Država, čuvši za njegov nastup, poslali novac kako bi mogao da dobije tretman kod očnog specijaliste.
Komentarišući događaj iz 1960. godine, Fleš je izjavio da se sedmicama unaprijed pripremao fizički, uključujući praksu joge, dok je za šahovsko usavršavanje svakodnevno pregledavao veliki broj objavljenih šahovskih partija. Takođe je naveo da je u početku planirao da igra samo 48 partija kako bi postavio simboličnu prednost u odnosu na Najdorfovih 45 iz 1947. godine. Međutim, neposredno prije događaja čuo je glasinu da se američki šahista (pretpostavlja se Koltanovski) priprema za simultanku sa 50 protivnika, što ga je motivisalo da poveća broj na 52 partije. Fleš je naglasio da su mnogi njegovi protivnici kasnije postali majstori i da su sve partije igrane na visokom nivou. Ako neka partija nije završena, rezultat je odražavao stvarnu poziciju na tabli, što je značilo da je poraz ili remi pripisan protivniku. Takođe je izjavio: „Moji potezi su dokaz da ljudi griješe kada sumnjaju da ‘slijepi Jánoš’ vidi sve.“
(Nastaviće se)