Šah naslijepo – Janoš Fleš (57.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

57.nastavak

Janoš Fleš (János Flesch) 

Ako se analiziraju knjige i članci objavljeni nakon 1960. godine koji navode liste svjetskih rekorda u simultankama naslijepo, ili koji se fokusiraju na igru naslijepo, većina njih navodi Janoša Fleša kao svjetskog šampiona naslijepo. (Toliko je mnogo takvih citata da ih je besmisleno nabrajati.) Kada je kritikovan zbog prihvatanja Flešovog nastupa kao svjetskog rekorda, kolumnista časopisa Chess Life, velemajstor Andrew Soltis (1986), ukazao je na neke autoritativne izvore i izjavio: „Ako sam ja kriv, onda su krivi skoro svi koji su pisali o šahu.“ Obojica sadašnjih autora priznaju svoju krivicu! Hearst i Wierzbicki (1979) izjavili su da Fleš drži trenutni svjetski rekord sa 52 partije, kao i Knott (1984a i 1984b). Tek nakon opsežnog istraživanja za ovu knjigu došlo je do spoznaje da je prihvatanje Flešovog nastupa kao svjetskog rekorda vrlo vjerovatno bilo neopravdano. 

Koji je najpravedniji i najučinkovitiji način da se predstavi Flešova priča, koja sadrži mnoge senzacionalne elemente? Prvo je verzija koju je sam Fleš iznio u seriji intervjua i pisama Johna Knotta, nedugo prije nego što je Fleš poginuo u saobraćajnoj nesreći 1983. godine. Ovaj materijal poslužio je kao osnova za Knottove članke u časopisima Chess i British Chess Magazine početkom 1984. godine, koji se sada često citiraju kao najjača (a ponekad i jedina) podrška za Flešovo pravo da tvrdi da drži svjetski rekord. (Ta dva članka trebala bi se konsultovati za dodatne detalje, uglavnom manje značajne.)   Čitalac treba da ima na umu da su Flešove izjave isključivo njegove i da će značajan broj njih kasnije biti kritikovan kao pristrasan, preuveličan ili jednostavno neistinit. 

Ali ipak pružaju njegovu verziju priče.

János László Flesch rođen je u Budimpešti 30. septembra 1933. godine. Napisao je:

„Imao sam šest godina kada sam prvi put naučio šahovske poteze.
Zatim je izbio rat. Naša kuća je dva puta pogođena bombama… Moj otac je nestao, a moja majka je postala jedini hranitelj za svoje troje djece i svoje stare roditelje. Njen posao  je odveo daleko od nas, na selo. Ostao sam u Budimpešti sa svojom bakom.
1948. godine, kada sam imao 15 godina, počeo sam da igram šah sa svojim školskim drugovima. Godinu dana kasnije osvojio sam omladinsko prvenstvo distrikta.
1949. godine, igrajući na prvoj tabli za svoj klub, s jednim izuzetkom pobijedio sam u svim partijama, uključujući susret s velemajstorom Gideonom Barczom, tadašnjim nacionalnim prvakom Mađarske.

„Nakon ovog perioda uslijedile su teške godine jer, ne želeći da žrtvujem svoju nezavisnost, odbio sam da se pridružiti klanu šahovske asocijacije kakva je tada bila. Kao posljedica toga, nisam dobio ni rejting. Čak sam morao da igram  kvalifikacioni meč protiv jakog kandidata za majstora i pobijediti sa 6–0 prije nego što mi je bilo dozvoljeno da učestvujem na omladinskom prvenstvu. Postao sam omladinski prvak Mađarske 1951. godine.
Moja želja za nezavisnošću dovela je do toga da sam bio lišen mogućnosti da zarađujem za život. Bio sam siromašan i gladan. Nije mi bilo dozvoljeno da se takmičim na turnirima, jer mi šahovske vlasti nisu davale dozvolu. To je za mene bio veliki gubitak jer sam bio strastveno zaljubljen u šah.

Razmišljao sam o tome dugo vremena i, pošto nisam imao druge prilike, počeo sam da igram protiv samog sebe naslijepo. To sam činio u negrijanoj sobi, s malo hrane i u krajnjem siromaštvu.

„Godine 1959. snimljen je rendgen i dijagnostikovan mi je rak pluća… Izgledi za smrt usmjerili su svu moju volju. Odlučio sam pokazati svijetu šta bih mogao učiniti, samo kad bih… Smatrao sam da bi mi šah naslijepo pružio najviše uspjeha. Počeo sam u seoskoj gostionici protiv pet protivnika. Njima sam davao damu fore. Zatim sam nastavio da igram prvo protiv deset, pa dvadeset protivnika, ali bez davanja prednosti. Onda, nakon što sam igrao protiv trideset protivnika, vidio sam da je sve u redu… Shvatio sam da je najvažnije brzo pojednostaviti partije kako simultanke ne bi trajale onoliko dugo koliko su trajale Najdorfove.“

(Nastaviće se)