Šah naslijepo – Miguel Najdorf (56.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

56.nastavak

U svom prvom pismu, koje je većim dijelom citirano gore, Eliskases je dodao tačku vezanu za Aljehinov rekord iz 1933. godine kada je igrao na 32 table istovremeno. Službenik na tom događaju, Edward Lasker, opisao je Aljehinov nastup kao izuzetno impresivan, iako je povremeno pravio greške koje bi ispravio tek nakon što bi Lasker ponovio potez upitno. Eliskases je naveo da se nešto slično desilo nekoliko puta tokom Najdorfove simultanke iz 1947. godine: 

„Pretpostavimo da je u jednom trenutku Najdorf odigrao, recimo, Dg5 kako bi matirao crnog kralja. Ako bi zatim uslijedio odgovor h6xg5, uzimajući Najdorfovu damu, Najdorf bi rekao: ‘Evo, stigli smo do jedne vrlo zanimljive pozicije. Dozvolite mi da ukažem na to—bijele figure i pioni… crne figure i pioni… h7.’ Tada bi sudija uzvratio: ‘Kako, gospodine Najdorf?’ A Najdorf bi se ispravio: ‘Oh, izvinjavam se, h-pion je na h6.’ Tako bi Najdorf shvatio da jedini važan pion stoji na svojoj trećoj liniji i uzdržao bi se od poteza Dg5?? Ovaj mali trik, koji igrači i publika, oduševljeni njegovim dokazom veličanstvene memorije, ne bi primijetili, naravno ne može se često primjenjivati i radi samo u sličnim situacijama.“ 

Kad bismo barem znali koliko često, i kada, su tokom svih ovih godina majstori igranja naslijepo dobijali male podsjetnike od službenika! Sigurno je da se može oprostiti nekoliko takvih grešaka, a Najdorf je, naravno, „opraštao“ neke greške svojih protivnika i dozvojavao im da vrate potez.

Ali ako je najveći igrač naslijepo svih vremena, Aleksandar Aljehin, prihvatio nekoliko sugestija, onda ne možemo odmah diskreditovati nikoga drugog ko je učinio isto. 

Ova zanimljiva tačka rijetko, ako ikada, bila je razmatrana u obimnoj literaturi o simultankama naslijepo i zahtijeva promišljanje o kazni, ako je uopšte potrebna, za nekoliko takvih grešaka.

Prilog B nudi neka pravila koja bi, prema prijedlogu, trebala regulisati pokušaje postavljanja svjetskog rekorda u simultankama naslijepo. Čitaoci možda žele formulisati svoj vlastiti set pravila.  Nema čvrstih razloga za odbacivanje Najdorfove simultanke na 45 tabli  kao novog svjetskog rekorda. Činjenica da je Najdorf dobio nekoliko sugestija od svog službenika ne čini se toliko značajnom kada se posmatra u kontekstu priznanja Aljehinovog službenika da je smatrao da je to prihvatljivo uraditi isto, iako se takvo djelovanje svakako može dovesti u pitanje. Koltanovski nikada nije pomenuo mogući problem sugestija tokom Najdorfovog nastupa, a istraživanja pokazuju da razne kritike koje je zaista iznio nemaju činjeničnu osnovu.

S druge strane, simultanka naslijepo iz 1960. godine koju je održao János Flesch, igrajući protiv 52 protivnika istovremeno, sadrži toliko sumnjivih praksi aspekata da je njegov „rekord“ upitan.

Skalička (1947, str. 70) također navodi da Najdorf nije imao nikakve bilješke niti praznu šahovsku tablu na raspolaganju. Andrew Soltis (1986) piše da je Najdorf prodao prava za objavljivanje partija.

(Nastaviće se)