Genna Sosonko: Pametni Čip iz Sankt Peterburga i druge priče iz prohujale šahovske ere – Ubilački instinkt (36.nastavak)

2006 New in Chess Alkmaar

36.nastavak

Slučajnosti gotovo uvijek igraju ulogu i u životu, čak i ako ljudi to ne prepoznaju uvijek. I dok god ljudi igraju šah, slučajnosti će se prilično često događati: na primjer, kada vaš protivnik ostavi figuru „na udaru“, užasan propust koji morate iskoristiti bez imalo kajanja. Sve ovo se može vidjeti i na najvišim nivoima, a voljno odbacivanje takve prilike protivrječi principima same igre. Jer, dok u moralu jedino namjera ima značaj, u sportu je to samo rezultat koji privlači pažnju.

Poznat slučaj: prije posljednje partije meča za svjetskog prvaka 1935. godine, Euwe, kojem bi remi garantovao titulu šampiona, rekao je Aljehinu: „Doktore, u svakom trenutku sam spreman na remi.“ Kada je nakon 40. poteza partija trebala biti prekinuta u poziciji u kojoj je bio sa dva piona manje, Aljehin je prihvatio ponudu Holanđanina. Opšte je vjerovanje da Euwe nije igrao lošije u revanšu koji je izgubio nego u prvom meču. Možda ga je Kaisa jednostavno napustila u osveti za njegovu „nepristojnu“ ponudu dvije godine ranije.

Vladimir Grigorijevič Zak ispričao je kako ga je Aleksej Suetin, tada mladi kandidat za majstora, potpuno nadigrao u četvrtfinalu Sovjetskog prvenstva. Postojalo je mnogo puteva do pobjede, ali Suetin, previše uzbuđen, izgubio je kvalitet i odmah je to primijetio. Suze su mu navrle na oči, a Zak je dopustio svom protivniku da vrati potez. Nekoliko poteza kasnije, Suetin je pobijedio direktnim napadom. Nije ni čudo što Zak nakon toga nikada nije postao majstor.

Nakon što sam završio svoju partiju na turniru u Ženevi 1977. godine, otišao sam do stola na kojem su igrali Ulf Andersson i Roman Džindžihašvili. Džin je već imao dva piona prednosti, a njegov protivnik je bio u ozbiljnoj vremenskoj oskudici. U tom trenutku Džin je napravio grešku i njegova pozicija je odmah postala potpuno beznadežna nakon odgovora bijelog. Dok je pokušavao da shvati užas onoga što se dogodilo, Andersson je ponudio remi, koji je, naravno, odmah prihvaćen.  „Jednostavno nisam mogao sebi dozvoliti da pobjedim u toj partiji“, rekao je Ulf nakon što su potpisali zapisnike.
Ipak, bez obzira na to kako se osjećao ljubazni švedski velemajstor, njegova odluka protivrječila je duhu igre. A kako bi inače Bronštajn mogao da postupi kada je nemilosrdno uzeo Petrosjanovu kraljicu na Kandidatskom turniru u Amsterdamu 1956. godine, u poziciji u kojoj je skoro bio u iznudici, pomičući svog konja naprijed-nazad posljednjih desetak poteza?

Na Božićnom turniru 2004/05. godine u Ređo Emiliji, ukrajinski velemajstor Dmitrij Komarov, igrajući protiv Italijana čiji je rejting bio znatno niži, stekao je veliku prednost, ali dok je tražio forsiranu pobjedu, dospio je u vremensku oskudicu, i njegova zastavica je pala prije  kontrolnog poteza. „Želiš li remi?“, pitao je svog protivnika, koji nekoliko poteza ranije nije mogao ni sanjati o takvom rezultatu. Oklijevajući, Italijan je pristao, iako je prema svim zakonima nemilosrdnog sportskog duha trebao pozvati sudiju kako bi Komarovljev poraz mogao biti registrovan.

Vladimir Malakhov je dozvolio Zurabu Azmaiparashviliju da vrati potez tokom Evropskog prvenstva 2003. godine. Da li je to sportski ili nije?

Anatolij Karpov, kao svjetski šampion, čak je pokazao snažnu volju za pobjedom u kartaškim ili pinball igrama.

Snaga i agresivnost su prerogativi mladosti. Ovo se može vidjeti ne samo u sportu, već i u životinjama. Na primjer, kod nekih koralnih riba, snažna i svijetla obojenost pojavljuje se samo u vrlo mladim godinama. Na primjer, s dolaskom zrelosti, riba dragulj i plavi đavo postaju dosadno plavo-sive ribe sa blijedim žutim repnim perajama. Još je značajnije to što ove koralne ribe pokazuju istu korelaciju između obojenosti i agresivnosti: u mladosti žestoko brane svoje teritorije, ali kako stare, postaju neuporedivo mirnije, društvenije i poslušnije.  I u sportu, agresivnost i motivacija opadaju s godinama.

-Nastaviće se-