Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott
52.nastavak
Detalji o simultanci su ostali oskudni dugi niz godina. Pedeset pet godina kasnije, Herman Claudius van Riemsdijk (međunarodni majstor, trostruki prvak Brazila i četverostruki viceprvak, te jedan od vodećih šahovskih povjesničara i novinara u Južnoj Americi) izjavio je u časopisu New in Chess (1998) da zbog poteškoća u komunikaciji tokom ratnog perioda Najdorfov rekord iz 1943. godine nikada nije bio priznat na svjetskom nivou, te da, koliko je on znao, sve partije s ove simultanke nedostaju. Njegova izjava bila je tačna, koliko se moglo zaključiti do 2000. godine; ipak, mukotrpan trud Christiana Sancheza iz Rosarija ispravio je ovaj nedostatak 2001. godine.
Odgovarajući na javni poziv trenutnih autora, Sanchez je posjetio nekoliko biblioteka u Rosariju i pronašao jednu koja je imala lokalne novine iz oktobra 1943. godine. U zahvalama ove knjige opisani su Sanchezovi napori da prikupi sav relevantni materijal.*
Izvještaji pokazuju da je FIDE imenovao Vicentea Pomponia, predsjednika Šahovske federacije Rosarija, da prati simultanku i osigura pridržavanje prihvatljivih pravila igre. Simultanka je počela oko 16:00 sati 9. oktobra u Circulo de Obreros, a trajala je do otprilike 9:30 ujutro 10. oktobra. Protivnici su bili 40 parova igrača, uglavnom šahisti treće i četvrte kategorije, a zapisničari su bili Robert Grau, bivši prvak Argentine, i Oscar García Vera, lokalni bivši prvak. (Drugi argentinski izvori navode da je Héctor Rossetto bio drugi zapisničar.)
Najdorf je igrao potez 1. e4 na tablama 1–6, 15–20 i 29–34; 1. d4 na tablama 8–10; 1. f4 na tablama 7, 14, 21, 28 i 35; 1. Nf3 na tablama 11–13 i 27; 1. c4 na tablama 22–24; 1. g3 na tabli 25; i 1. b3 na tabli 26. Uzimao je crne figure na posljednjih pet tabli, 36–40. Njegov “sistem” detaljnije analiziramo pri kraju drugog dijela knjige.
Vjerujemo da nijedan prethodni svjetski rekordni nastup u dvadesetom vijeku nije uključivao situaciju u kojoj je izvođač igrao crnim figurama u bilo kojoj partiji. Igranje crnim figurama na posljednjih pet tabli nije predstavljalo stvarni nedostatak, već prije prednost, jer su se te table lako mogle razlikovati od ostalih partija. Očigledno je da je Najdorf unaprijed planirao koje otvaranje će igrati na svakoj tabli, osim možda na posljednjih pet, gdje nije mogao predvidjeti prvi potez svojih protivnika. Ipak, ukupan sistem koji je koristio za izbor prvog poteza u ovoj simultanci nije bio toliko elegantan kao onaj koji je primijenio u svojoj kasnijoj simultanci na 45 tabli 1947. godine, koja će uskoro biti opisana.
Imena svih protivnika i Najdorfovi rezultati protiv svakoga od njih dati su u Dodatku A, zajedno s četiri sada dostupna zapisa partija u trećem dijelu knjige, uključujući jednu partiju koju je Najdorf izgubio (Partije 248–251). Samo jedno ime je navedeno kao protivnik, iako je na svakoj tabli Najdorf igrao protiv para konzultantskih partnera; pretpostavlja se da je navedeno ime prve osobe po abecednom redu.
„Opuštajući se“ nakon simultanke, ponudio je da iz sjećanja rekonstruiše i komentariše sve poteze iz 40 partija, što je uspješno učinio u klubu Newell’s Old Boys de Rosario (SkaliVka, 1947).
Ne postoji razlog da se ne prihvati Najdorfov napor na 40 tabli 1943. godine kao novi svjetski rekord. Ako i dalje postoje sumnje da je Najdorf postavio novi rekord u 1940-im, postoji mnogo više informacija o simultanci na 45 tabli koju je održao više od tri godine kasnije, na koju ćemo se sada osvrnuti.
Koliko nam je poznato, osim nekoliko trening-simultanki na 10, 25 i 35 tabli neposredno prije svoje simultanke 1947. godine (vidi SkaliVka, 1947), Najdorf nije pokušavao igrati dodatne simultanke naslijepo u tri godine nakon simultanke u Rosariju. Ipak, učestvovao je na nekoliko vrlo jakih klasičnih turnira u Evropi 1946. godine, uključujući izuzetno jak turnir u Groningenu, Holandija, gdje je završio na četvrtom mjestu i u posljednjem kolu pobijedio budućeg svjetskog prvaka Mihaila Botvinika.
Nakon što se trajno vratio u Argentinu, Najdorf je želio ponovoda pokuša da stupi u kontakt s bilo kojim preživjelim rođacima i prijateljima u Poljskoj tako što će izvesti podvig koji bi privukao pažnju svjetskih medija.*
-Nastaviće se-