Dmitrij Krjakvin je prisustvovao finalu najpopularnijeg masovnog turnira u Ekaterinburgu
U 21. vijeku tempo života se ubrzano mijenja, a sve veću popularnost stiču turniri „vikendom“. Potreba za zarađivanjem tjera ljude da se okreću kao vjeverice u točku – „posao, posao, posao…“, i vremena za odlazak na turnire hronično nedostaje. Tek u subotu i nedjelju napokon se otvara željno iščekivana prilika za predah!
Čitava generacija igrača iz glavnih gradova, kako onih vrhunskog kalibra tako i specijalista za brzopoteznu igru, odrasla je na rapidima i blicevima vikendom. Na primjer, Grand Prix Čeljabinska vikendima je započeo svoju užurbanu aktivnost zahvaljujući jednom od najistaknutijih organizatora posljednjeg vremena, Maksimu Šušarinu. Na obali okeana u Vladivostoku mlade zvijezde nedjeljom usavršavaju svoje vještine. Na vikend turnirima na Krimu prvo je zablistao Saša Trjapiško, a potom i Romka Nosač. U mom rodnom Rostovu na Donu subotnji rapid turniri i nedjeljni blicevi spadaju među najcjenjenije događaje, s tradicionalnim godišnjim finalom.
Čak je i, u osnovi, epska ideja o održavanju BLIC i RAPID Grand Prix turnira (danas ih u zemlji ima više od pedeset etapa, a koliko će ih tek biti?) – zapravo ista ideja vikend turnira, samo na sve-ruskom nivou, i ne samo za talentovanu djecu i ljubitelje šaha, već i za šahovske profesionalce. U Ekaterinburgu su se našli organizatori koji su odlučili ovu ideju podići na najviši nivo i učiniti je savršenom.
Sverdlovska oblast jedan je od regiona s najbogatijom šahovskom tradicijom u Rusiji, a Ekaterinburg nije samo jedan od glavnih ruskih gradova, nego i prava kovačnica crno-bijelih talenata. Timovi iz Ekaterinburga su često osvajali ekipna prvenstva zemlje i međunarodne turnire, dok je sam grad bio domaćin nekih od najvećih projekata, uključujući ovogodišnje državno prvenstvo za mlade.
Naravno, šahovska veličina glavnog grada Urala nije nastala samo zahvaljujući velikim financijskim ulaganjima, već i zbog talenta i energije lokalnih organizatora. Grand Prix Ekaterinburga, vikend turniri, ovdje se organizuju još od 1996. godine! Prvak Rusije iz 2014. godine, Igor Lisij, prisjećao se svog prvog nastupa na ovakvom događaju – mladi Igor je tada došao na časove kod međunarodnog majstora, budućeg velemajstora Romena Ovečkina, i tamo mu je rečeno: „Igore, učestvuj, ovo je koristan turnir za tebe! Zove se Šahovski maraton!“
Danas u Ekaterinburgu postoji mnoštvo šahovskih škola, uključujući i Akademiju, gdje je kao glavni trener došao poznati velemajstor Dmitrij Kokarev. Jednu od najpopularnijih škola, „Intellect“, vodi energični organizator Valentin Kormišev. Novi direktor škole odmah je shvatio jedan od glavnih problema savremenog šaha – gdje djeca mogu ispuniti svoje kategorije? Da, postoje gradska, regionalna i državna prvenstva, ali tih turnira je malo, a mladi u šahu danas su sve brojniji. Svima je teško pružiti priliku, a posebno kada je riječ o ispunjavanju normi za kandidata za majstora sporta (KMS).
Srećom, direktorov sin, Dmitrij Kormišev, i sam obrazovan i talentovan šahista, u potpunosti je podržao oca. Zajedno su smislili kako riješiti ovaj problem i u isto vrijeme dodatno ojačati najstariji šahovski projekt Sverdlovske oblasti. Dmitrij je počeo postepeno obnavljati vikend turnire subotom, kako bi postali redovni i privlačni jakim igračima.
Zanimljivo je da je turnir s ponosnim nazivom „Šahovski maraton“ počeo da se održava tokom čitave godine, praktično bez prekida. Kvartalno se organizuju finala među onima koji su skupili najviše bodova – ukupno četiri puta godišnje. Ljubitelji šaha su s entuzijazmom prihvatili ovu ideju i redovno učestvovali – na primjer, ove godine bilo je onih koji su odigrali više od 45 turnira tokom čitave sezone! Kada su susjedi iz drugih regija i gosti Ekaterinburga shvatili koliko je ovaj događaj postao interesantan, masovno su počeli da posjećuju školu. Fascinantno je da je tokom 2024. godine u „Maratonu“, organizovanom u školi „Intellect“, učestvovalo više od 1600 igrača! Fenomenalan uspjeh!
Za finalne turnire Dmitrij i njegov otac počeli su da pozivaju poznate šahiste. Jer, u „Maratonima“ je počela da se pojavljuje talentovana omladina s kojom već nisu mogli da izađu na kraj lokalni majstori, pa ni velemajstori starije generacije. Bio je potreban novi nivo, koji je porodični tandem Kormišev obezbijedio. Na finalne turnire dolazili su najbolji velemajstori Uralskog federalnog okruga, pa čak i jedan od heroja YouTube-a, dugogodišnji vođa reprezentacije Bjelorusije Sergej Žigaljko!
Finale 2024. godine – prednovogodišnji okršaj 12 najboljih šahista iz kvalifikacija i 8 pozvanih velikana. Na ovom događaju prisustvovao je i vaš novinar – ne samo da odigra partije već i da porazgovara s ljudima i osjeti atmosferu. Jesenas je Dmitrij Kormišev poslao ekipu „Šahovskog maratona“ na ekipno prvenstvo Rusije u blicu i rapidu u Sočiju. Ekipa je nastupala u prepoznatljivim dresovima i priredila pravo iznenađenje, ravnopravno se boreći s ruskim šahovskim zvijezdama. To je na mene ostavilo snažan utisak.
Matvej Ščerbin, poznati organizator i trener iz Ekaterinburga, pohvalio je pred finale trud i energiju koje Dmitrij ulaže u ovaj turnir. „Dmitrij svake subote neumorno prati partije, razgovara s favoritima, pita za mlade šahiste i analizira kako napreduju.“
Ranije je Kormišev selektivno podržavao lokalne talente, ali sada je odlučio da im pruži priliku da sami osvoje nagrade i odluče kako će ih potrošiti – na laptop, trenera ili možda čak djevojku! Turnir ima progresivan vremenski kontrolni sistem – 8 minuta plus 3 sekunde po potezu. Partije se završavaju za oko pola sata, što čini proces dinamičnim. Učesnici osvajaju šahovske kategorije, dok poraženi veterani ne pate previše jer rezultati nisu poslani za FIDE rejting.
Partije se prenose uživo, što omogućava mnogima da prate turnir putem interneta. Finale ima pravilo protiv brzih remija („pravilo četrdeset“), koje povećava atraktivnost partija. Osim toga, dodatni kriterijumi za plasman uključuju broj pobjeda i međusobne susrete.
Mladi talenti iz Ekaterinburga ozbiljno su unapredili svoje vještine zahvaljujući „Maratonu“. Ovaj put su ih testirali šampioni Rusije i Evrope u rapidu i blicu, poput Aleksandra Rjazanceva i Igora Lisija, te višestruki šampioni Uralskog federalnog okruga Andrej Drygalov i Roman Ovečkin. Među učesnicima su bili i poznati velemajstor Dmitrij Kokarev, legenda Ekaterinburga Mihail Ulybin, kao i mlada nada Artem Pingin. Međutim, lokalni igrači nisu posustali!
Igrali su 11 kola, a nakon 6. organizatori su napravili pauzu kako bi učesnici mogli da popiju čaj, kafu, te se malo okrijepe crvenim kavijarom i drugim delicijama. „Pa, jesi li shvatio da nisi uzalud došao?“ – uz osmijeh je, nudeći jedno za drugim jelo, pitao Igor Lisij. U subotu, prije finala, odlučili smo da odigramo obični turnir kako bismo isprobali kontrolu vremena 8+3. Međutim, Igor je na tom turniru zauzeo drugo mjesto iza Kokareva, dok ja u posljednjem kolu, usprkos velikoj prednosti u završnici, nisam uspio da povučem potez u tri sekunde… Poslije toga sam dugo bio neraspoložen, sve dok nisam pojeo par tartaleta s crvenom ribom i divljači. Kontrola je zanimljiva, i ja sam za sve eksperimente, ali treba se priviknuti!
Turnir je održan na bini, dok se u sali igrao drugi finalni turnir s daleko manjim nagradnim fondom, ali za prave heroje maratona – u glavnom turniru nagradni fond je premašio 300 hiljada rubalja (oko 2866 eura-prevodilac). Prostor oko igrača bio je ograđen trakama kako bi se spriječilo približavanje posmatrača. A oni su, zaista, u Ekaterinburgu veoma aktivni – na običnim turnirima, čim bi partija završila, navijači bi zasuli goste pitanjima poput: „Arčile, pa mogao si ovdje da uzmeš topa!?!“
Sudije su se trudile da sve prođe u redu, a mladi igrači su se ponašali izuzetno kulturno. Kako je Dmitrij ispričao, na jednom od ranijih finala dogodio se incident kada su sve figure bile srušene, a protivnici su se uhvatili u fizički duel zbog prava na uključivanje časovnika. Nakon toga su preduzete ozbiljne organizacione mjere.
Na kraju je pobjedu odnio mladi i veoma iskusni velemajstor Andrej Drygalov (njegov brat Sergej u to vrijeme bio je na azijskoj krstarenju i nije mogao prisustvovati). Igor Lisij je krajnjim naporom zauzeo treće mjesto, dok je drugo pripalo Argishtu Voskanjanu – jednom od najperspektivnijih mladih igrača i članu ekipe „Šahovski maraton“. Slijedi dioba četvrtog mjesta, a po dodatnim pokazateljima malo bolje su se plasirali produktivniji igrači Nikita Dovbnja i Nikolaj Žarkov, dok su iza njih ostali „čvršći“ Dmitrij Kokarev i Dmitrij Krjakvin.
Osmo mjesto zauzeo je Aleksandar Rjazancev, dok su iza njega bili Artem Pingin, Roman Ovečkin i ostale lokalne zvijezde. Ipak, u odbranu svog kolege moram reći da su Rjazancevljeve misli u tom trenutku bile veoma daleko – njegov učenik Sava Vetohin borio se za pobjedu u Sitgesu, u Španiji. Sada Rjazancev ima zadatak da Daniiila Dubova i Andreja Esipenka povede u svjetsku elitu, dok Sava Vetohin i Ivan Zemljanski čekaju svoju priliku za proboj. A u zemlji je Rjazancev, kao jedan od glavnih trenera, praktično sam…
Između kola, Saša se odmah bacao na praćenje prijenosa partije (Sava se branio u posljednjem kolu, a zatim borio na tie-breaku nakon podjele prvog mjesta, ali kao pravi heroj – postao je pobjednik!), a zatim bi pokazivao poziciju drugima – očigledno je tako bilo lakše nositi se s emocijama. Još nekoliko lukavih završnica na tri dodatne sekunde… Ali najvažnije je da je na završni banket Rjazancev otišao u dobrom raspoloženju!
Automobili poslovne klase lagano su nas odvezli do restorana s pogledom na nebodere. Unutra nas je čekao stol na koji su donosili jela poput jagnjetine, karamelizovanih patlidžana, odličnog vina i drugih delikatesa gruzijske kuhinje. Matvej Šerbin je organizovao takmičenje u pričanju anegdota, a svi su tom prilikom saznali biser iz kolekcije Andreja Drygalova. Dmitrij Kormyšev je razgovarao sa svima o turniru i podijelio planove – šta ako pozovu Aleksandra Griščuka i Vladislava Artemjeva? A možda je još zanimljivije suočiti lokalne genije s Romom Šogdžijevim i Romom Nosačem!
Jednom riječju, organizatori nastavljaju „Šahovski maraton“ i u 2025. godini! Neka im ne manjka energije i svježih ideja, i nadam se da ćemo još jednom posjetiti Dmitrija Kormyševa. Organizatorima turnira „Vikendom“ širom zemlje želim u Novoj godini da rastu i razvijaju se. I obavezno pronađite dobrog, posvećenog sponzora koji će podržati vašu ideju!
Ne zaboravite pogledati fotografije Romana Klimenka u galeriji!
https://ruchess.ru/news/report/stremitelnye_shagi_bolshogo_marafona/