Šah naslijepo – Džordž Koltanovski (47.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

47.nastavak

Prekinuvši turneje i sve šahovske simultanke nakon aprila 1937. godine, Koltanovski se oko pet mjeseci posvetio intenzivnim pripremama dok je živio u stanu u Dublinu. Izbjegavao je pogled na šahovsku tablu i, kako bi mu um ostao čist od nedavnih partija, nije proučavao šah. Tvrdio je da ga je čak iritiralo kada je njegova supruga kupila linoleum za pod u trpezariji sa plavim i bijelim kvadratima. 

Kao dio treninga, Koltanovski je praktikovao duge šetnje, potpuno izbjegavajući šahovsku tablu, i razvio sistem za razdvajanje partija — prvih šest otvaranja s pješakom na e4, sledećih šest s pješakom na d4, i tako dalje. Međutim, u drugim člancima opisivao je različite sisteme koje je planirao da koristi ili ih je zaista koristio. Budući da su sve 34 partije iz njegovog rekordnog nastupa objavljene u Trećem dijelu knjige, čitalac može utvrditi koji je raspored zaista primijenio (njegov sistem se detaljnije raspravlja kasnije u knjizi). Moguće je da je Koltanovski samo iznosio opšte ideje o tome kako je razdvajao partije i planirao različite pristupe protiv istih otvaranja u različitim partijama, bez detaljne provjere da li je zaista slijedio opisane procedure. 

Simultanka naslijepo je počela 20. septembra 1937. godine u Edinburgu, u 10:30 sati. Nakon otprilike 13 i po sati igre, Koltanovski je ponovo završio neporažen s rezultatom +24, =10, što je izvanrednih 85,3 posto (partije 214–247).† 

Rečeno je da je on bio najsvježija osoba u prostoriji nakon završetka događaja, a pohvalio je i dvojicu sudija za njihovu preciznost u saopštavanju poteza igrača koji su gledali na tablu. 

Koltanovski je postavio novi svjetski rekord odigravši 34 simultane partije naslijepo u Edinburgu 1937. godine (izvor: Džordž Koltanovski, 1987).

Zapisnici partija otkrivaju da protivnici na ovom događaju nisu bili posebno jaki. Kao što pokazuje detaljna tabela svjetskih rekorda na simultankama naslijepo u Dodatku A, 47,1 posto partija završeno je nakon 16 poteza ili manje. Neke od ovih partija bile su brzi remiji, za koje je Koltanovski (1990, str. 55) izjavio da ih je rado prihvatao kako bi smanjio broj partija koje je morao da pamti, dok su druge bile vrlo jednostavne pobjede. Takođe je pomenuo (str. 62) da su dame iz šahovskog kluba u Edinburgu koje su u većem broju učestvovale u simultanci bile „vrlo ljubazne prema meni“ jer su predavale čim su shvatile da su u izgubljenoj poziciji (često prerano).  Ipak, činjenica da je gotovo polovina partija trajala samo kratko vrijeme čini Koltanovskog nastup manje impresivnim u poređenju s mnogim ranijim svjetskim rekordima, jer su većina partija u tim mečevima vođene do kraja protiv relativno jakih protivnika. (Kao što smo ranije spomenuli, u Aljehinovim simultankama naslijepo za koje imamo sve zapisnike partija, nije bilo partija koje su završene u 16 poteza ili manje.) U Najdorfovoj simultanci naslijepo na 45 tabli 1947. godine, koju ćemo uskoro opisati, samo 8,9 posto partija završeno je do 16. poteza.

Hooper i Whyld (1992, str. 45) u kratkom pregledu šaha naslijepo smatrali su rezultat Koltanovskog od 34 partije u Edinburgu tadašnjim svjetskim rekordom (a njihova procjena se može proširiti i do 2007. godine, jer niko nije odigrao više od 28 simultanih partija na slijepo od 1987. godine). Oni vjeruju da su „kasniji navodi o rekordima zasnovani na nastupima koji nisu imali kontrolu kakva se očekuje na ovakvim događajima.“

Autori ovog djela se ne slažu s njima, jer se čini da su kasniji nastupi Miguela Najdorfa, uključujući simultanke na 40 i 45 tabli 1943. i 1947. godine, bili podjednako kontrolisani kao i raniji pokušaji obaranja svjetskog rekorda. Međutim, moglo bi se složiti s Hooperom i Whyldom da postoje sumnjivi elementi u vezi s navodnim rekordom Jánoša Fleša od 52 simultane partije na slijepo 1960. godine (vidjeti dolje).  U intervjuu iz juna 1985. godine, Koltanovski je upitan za mišljenje o vlastitim, Najdorfovim i Flešovim nastupima. Odgovorio je da vjeruje da je on opravdani nosilac svjetskog rekorda u šahu naslijepo. Smatrao je da Najdorf nikada ne bi mogao odigrati toliko partija bez obimnog prethodnog iskustva u postepenom povećavanju broja simultanih partija naslijepo koje je pokušavao (za što, prema Koltanovskom, nije bilo dokaza).

(Nastaviće se)