
2006 New in Chess Alkmaar
18.nastavak
Od tada sam osjećao takvu odbojnost prema pušenju da sam pokušao svakog pušača kojeg sam sretao uputiti na pravi put.“
Pachmanova sjećanja su se nastavila: „Ovaj incident bio je tipičan za Kastra. Bilo je poznato da je on igrao šah, ili bolje rečeno, mislio je da igra. Remizirao je s Fišerom i Petrosjanom, koji su obojica pristali na remi nakon 5. poteza. Jedino otvaranje koje je Kastro znao kao crni bilo je ‘Fidelov napad’ – 1. e4 e5 2. Nf3 Nc6 3. Bc4 Nf6. Ali on nije ni znao da je loš igrač. U ‘šampionatima ministarskog kabineta’ koji su se redovno organizovali u to vrijeme, uvijek je dolazio na drugo mjesto, jer su mu svi ostali dozvoljavali da pobijedi. Pobjednik turnira uvijek je bio Če Gevara (Che Guevara), jedini koji se plašio Kastra.“

„Simpatična, ljubazna i odgovorna osoba, s kojom je bilo zanimljivo provoditi vrijeme, razgovarati o svemu i smijati se.“ (Bretislav Modr, urednik Sachinfo)

Ludek Pachman, plodan šahovski pisac i jak velemajstor, potpisuje jednu od svojih mnogih knjiga u Pragu, 1999. godine. Lijevo od njega, 14-godišnji David Navara, trenutno najviše rejtingovani češki šahovski velemajstor
Praško proljeće potpuno je promijenilo Pachmanova stajališta. Nakon okupacije njegove zemlje od strane snaga Varšavskog pakta, postao je strastveni, neumorni i nepopustljivi borac protiv novog režima. Ukupno je proveo osamnaest mjeseci u zatvoru, što je ozbiljno naštetilo njegovom zdravlju, jer nije bio previše fizički jak ni prije toga.
Luganska olimpijada održana je dva mjeseca nakon ruske invazije na Čehoslovačku, a svi učesnici meča Čehoslovačka – SSSR nosili su crne trake na rukama. Pachman nije bio član nacionalnog tima na toj olimpijadi, bio je previše angažovan u politici i nije imao vremena za šah. Međutim, otišao je u Lugano i gotovo izazvao veliku političku debatu na Kongresu FIDE. Kada je sovjetski delegat, Rodionov, predložio trenutno isključenje Južne Afrike iz međunarodne šahovske federacije, predsednik FIDE, Folke Rogard, prekinuo je sjednicu i pozvao sovjetskog delegata na razgovor. „Trebao bih vam pokazati pismo od Pachmana,“ rekao je. „Nakon što je čuo vaš prijedlog da se isključi Južna Afrika, on je napisao da ako bi iko trebao biti isključen iz FIDE, to su šest zemalja Varšavskog pakta, a posebno Sovjetski Savez. Ako nastavite da insistirate na isključenju Južne Afrike, moraću da dozvolim da se objavi Pachmanovo saopštenje, tako što ću ga javno pročitati na sledećoj sesiji, otvoriti debatu, a moguće i izglasati.“ Pitanje članstva Južne Afrike povučeno je sa dnevnog reda kongresa u Luganu.
Po povratku u Čehoslovačku, Pachman je privukao velike mase kada je dobio dozvolu za turneju po zemlji, održavajući simultanke i predavanja. Međutim, ljudi nisu dolazili na njegova predavanja samo da čuju najnovije šahovske novosti i upoznaju poznatog velemajstora. Kao strastveni agitator i predavač, govorio je o onome što je zabrinjavalo ljude u tim mračnim danima Čehoslovačke i o tome šta treba uraditi da se privuče pažnja svijeta na događaje u njihovoj zemlji. Bio je zaista vješt u javnim nastupima i volio je to da radi. Njegov kolega disident, Vaclav Havel, nazvao ga je „oratorom iz logora“.
Prisustvujući tajnim sastancima, distribuirajući letke koji su pisani noću i brzo umnožavani, pozivajući otvoreno na građansku neposlušnost, organizujući demonstracije, pišući protestna pisma i šaljući ih svim mogućim organizacijama i političkim i društvenim aktivistima – u tim mjesecima Pachman gotovo da nije imao vremena za spavanje. Bilo je očigledno da ovo nije moglo dugo trajati – izazivao je sve svojim prisustvom, od novih partijskih funkcionera do Velikog brata u Moskvi, koji je pažljivo pratio događaje u Čehoslovačkoj.
(Nastaviće se)