Šah naslijepo – Harry Nelson Pillsbury (26.nastavak)

Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi

Eliot Hearst i John Knott

26.nastavak

Među njegovim protivnicima bio je Ossip Bernstein, tada star 19 godina, koji će sledeće godine završiti na drugom mjestu iza Chigorina na Ruskom šampionatu. Bernstein je kasnije dijelio  prvo mjesto sa Rubensteinom na turniru u Ostendu 1907. godine i na kraju postao velemajstor. Takav je, dakle, bio nivo njegovih protivnika, u svjetlu kojeg se mora ocijeniti Pillsburyjev nastup.

Ovaj nastup može se uporediti i sa dostignućima drugih svjetskih klasika u simultankama, ali gledajući na tablu protiv vrlo jakih protivnika. Na primjer, protiv 30 protivnika prve kategorije u Lenjingradu 1935. godine, José Capablanca (svjetski prvak od 1921. do 1927.) postigao je rezultat +7, -14, =9 (38,3 posto), dok je Salo Flohr (jedan od njegovih najbližih rivala u 1930-im u igri simultanki gledajući na tablu) postigao rezultat +5, -13, =12 (36,7 posto). Ostali vrhunski majstori su prošli još slabije, posebno kada su igrali u Sovjetskom Savezu.

U decembru iste godine (1902) u Moskvi, Pillsbury je podigao svoj svjetski rekord u šahu naslijepo na 22 partije (+17, -1, =4), postigavši rezultat od 86,4 posto, u simultanci koja je trajala 10 sati (partije 67–88). Očigledno, protivnici  nisu bili tako jaki kao u Hannoveru. Jedan od posmatrača događaja bio je 10-godišnji Aleksandar Aljehin, koji je bio uzbuđen i impresioniran nastupom.

Aljehin je kasnije postao svjetski šampion, kao i, kako mnogi vjeruju, najbolji igrač simultanog šaha naslijepo svih vremena. Pillsbury nikada nije pokušao oboriti vlastiti rekord od 22 partije.

Nakon 1900. godine, Pillsbury je održao brojne simultanke naslijepo tokom svojih turneja po Evropi i Americi. Bio je popularan gost i igrač zbog svog prijateljskog i skromnog ponašanja. Izvještaji u novinama navode da je često koristio samo jednu ili dvije sekunde za mnoge svoje poteze, što je bilo zapanjujuće za simultani šah naslijepo. Neprestano je pušio jake cigarete tokom turnirskih partija i ponekad pio alkohol tokom simultanki. Nije obraćao mnogo pažnje na svoje pogoršano zdravlje i činilo se da nije bio svjestan efekata bolesti koju je stekao igrajući na turniru u Sankt Peterburgu 1895-96.

Njegova nemogućnost da zaradi dobar prihod od šaha veoma ga je uznemiravala. Nakon velikog turnira u Cambridge Springsu, Pennsylvania, 1904. godine, gdje nije osvojio nijednu nagradu (iako je pobijedio Laskera u poznatoj partiji), gotovo da nije igrao šah.

Pope (1996, strana 43) navodi da je tokom turnira Pillsbury patio od nemira i nesanice i bio u očigledno lošem zdravlju, te su njegovi bliski prijatelji molili da se povuče. Pillsbury je zapravo odlučio da se povuče iz ozbiljnog šaha oko dvije godine ranije i da se posveti praksi prava u Filadelfiji, povremeno igrajući sa prijateljima; ali očigledno, šah je imao previše snažan uticaj na njega.

Čak 1904. godine, još uvijek je davao simultanke naslijepo koje su uključivale mentalne trikove, poput one u Chess Clubu na Mehaničkom institutu u San Francisku, gdje je igrao 16 partija šaha naslijepo, dok je istovremeno igrao četiri partije dame i šest ‘ruku’ wist-a. Pobjedio je u svemu osim u dvije šahovske partije (Quarterly for Chess History, 2001, strana 83).

Nekoliko mjeseci prije svoje smrti 17. juna 1906. godine, u 33. godini, Pillsbury je napisao Američkom šahovskom biltenu da je „vrlo živ, iako, kako razumijem, su objavljivane informacije da sam zauvijek van šaha — i druge senzacionalne priče o meni. Imao sam nedavno iskušenje [napad], bez sumnje, ali moje ‘grubo i brzo’ odrastanje mi je dalo neku vrstu čvrstine.“

Njegov nekrolog u New York Times-u 18. juna naveo je da je umro od „bolesti koja je nastala zbog prekomjernog naprezanja njegovih memorijskih ćelija“, što će, kako ćemo vidjeti, postaviti temelje za kontinuirana uvjerenja da je šah naslijepo bio štetan za zdravlje. Uzrok smrti mora da je bio pružen (a pravi razlog potisnut) od strane njegove porodice, jer dokazi sugerišu da je zapravo umro od sifilisa, kojeg je, kako je opšte poznato, dobio od prostitutke u Sankt Peterburgu oko deset godina prije njegove smrti.

Objašnjenje blisko istini dato je u nekrologu u Philadelphia Inquirer-u 18. juna 1906, koji je smrt Pillsburyja pripisao „nervnoj bolesti kojoj je gospodin Pillsbury bio sklon već nekoliko godina, a čak je i prije toga imao povremene napade bolesti koja mu je često onemogućavala da igra najbolje.“

Pillsbury je bio jedan od najplodnijih i jedan od najboljih igrača šaha naslijepo svih vremena. Takođe se čini da je bio prvi igrač koji je pristupio toj temi naučno, i koji je stvorio sisteme koji su pomogli da se izbjegne konfuzija u otvaranjima simultanke. Da je razvio moćne memorijske tehnike za rukovanje raznim vrstama informacija, jasno je iz njegovih sposobnosti ne samo u šahu, već i sa kartama i riječima.†

(Nastaviće se)