Lev Polugajevski: Kralj otvaranja

Piše: Sergej Konstantinov

20.11.2024

Godina je 1947. U Domu oficira u Kujbiševu održava se šahovski turnir. I kako da ne bude turnira, kada je za vrijeme Velikog otadžbinskog rata domovina u ovaj grad evakuisala cvijet šahovske misli SSSR-a! Mnogi majstori nisu žurili da napuste mjesto gdje su proveli četiri godine.

Među onima koji su analizirali partije na velikim tablama isticao se mršavi dječak s dugim, radoznalim nosom i oštrim očima. Simpatičan, živahan, nalik na Buratina, stalno je trčkarao po sceni, premještao figure i zastajao kraj stolova šahista: kod jednih bi uzdahnuo, kod drugih veselo promrmljao nešto. Na turniru su učestvovale poznate ličnosti: Aronin, Nežmetdinov, Novoteljnov…

Dječak se zvao Ljova i bio je starješina šahovsko-damskog kluba u muškoj školi br. 6. Nijedan od velemajstora koji su tog dana odmjeravali snage nije ni slutio da će već za desetak godina sa strepnjom čekati susret s vlasnikom oštrih očiju i radoznalog nosa, koji je s tolikom pažnjom slušao njihove analize partija.

Lev Abramovič Polugajevski rođen je prije 90 godina, 20. novembra 1934. godine u Mogiljevu. (Kao u jednostavnoj rimi: „Ljova iz Mogiljeva“.) U Mogiljevu je dječak proveo manje od sedam godina. Grad, koji je skoro postao glavni grad Bjeloruske SSR, Nijemci nisu uspjeli zadržati u julu 1941. Svi civili su hitno ukrcavani u evakuacione vozove. Bijeg od nadolazećih Hitlerovih trupa bio je strašan. Voz je bio metom bombardovanja. Na putu su se otac i jedna sestra odvojili od porodice. Porodica Polugajevski ponovno se ujedinila tek u Kujbiševu.

Srušeni dječiji svijet, ispunjen sigurnošću, uspjeli su obnoviti drvene figure na šahovskoj tabli. Drevna igra, sa svojim strogim pravilima i matematičkom preciznošću, ali ne lišena inspiracije, vratila je Ljovi osjećaj pouzdanosti i zaštite: na šahovskom polju on je bio glavnokomandujući! Počeo je posjećivati šahovski klub. Učio je značenje otvaranja, odbrana i žrtvi. Fizički slab čak i prema standardima ratnog vremena, a uz to miran odlikaš, Ljova je poštovanje vršnjaka stekao postajući odličan šahista za svoj uzrast. Bio je presretan kada mu je otac za uspješan završetak školske godine poklonio šahovsku garituru!

Šah je predstavljao poseban univerzum u koji je mladi igrač potpuno uronio. Jednom je uspio nabaviti zapis rijetke partije iz 1936. godine: Botvinik–Liliental. Ljova je odlučio da je odigra pred školom. Majski dan, vrijeme prekrasno. Sakrio se u gust grm, smjestio na livadici i započeo analizu poteza. Toliko se udubio da je zaboravio na sve. Nastava je odavno završila, a Ljova se pojavio tek kad je partiju naučio napamet, analizirao moguće varijante i uočio greške. Na putu kući, ne razmišljajući o kazni zbog izostanka, mrmljao je poteze kao stihove: pješak d2-f4, crni d7-d5…

Kada je 1948. Mihail Botvinik postao prvi svjetski šampion iz Sovjetskog Saveza, iz Kujbiševa mu je stigao telegram, objavljen u „Pionirskoj pravdi“:

„Saznavši da ste šampion, toliko smo se obradovali da su neki povikali ‘Ura!’ Nedavno se u našem gradu održao šahovski turnir školaraca. Možda ćemo i mi jednog dana igrati s Vama za šahovskom tablom. Nemojte se ljutiti ako Vas možda i pobijedimo. A za sada Vam čestitam u ime svih naših pionira-šahista. Ljova Polugajevski.“

Da bi igrao s većim brojem protivnika, Lev je učestvovao u dopisnim turnirima časopisa „Šah u SSSR-u“ i postao pobjednik jednog od njih, osvojivši 14 partija od 18, dok je u preostale četiri remizirao!

Od sedmog razreda Lev je počeo da vodi šahovski dnevnik u kojem je bilježio greške, uspješne ideje, promjene raspoloženja, nastojeći dokučiti uzroke emocionalnih uspona i padova.

Godine 1952. Polugajevski upisuje Kujbiševski industrijski institut. Kombinovanje šaha i studija bilo je izazov: za turnire je morao polagati ispite unaprijed. Turnir je propustio samo jednom, kada je diplomirao s odličnim uspjehom.

Njegova šahovska vještina rasla je postepeno. Godine 1961. postaje šampion RSFSR-a i vicešampion SSSR-a, dok 1962. stiče zvanje međunarodnog velemajstora.

Polugajevski je bio poznat po bogatom poznavanju otvaranja, sposobnosti da preuzme inicijativu i tačno iskoristi greške protivnika. Igrao je za reprezentaciju SSSR-a na sedam olimpijada i mnogim svjetskim i evropskim ekipnim šampionatima.

Polugajevski je preminuo 30. avgusta 1995. godine u Parizu, gdje se liječio od raka.

Svake godine u njegovom rodnom gradu (današnja Samara) održava se „Polugajevski kup“ kao dio „Kupa Rusije“.

https://stmegi.com/posts/122569/lev-polugaevskiy-korol-debyuta/?utm_source=yxnews&utm_medium=desktop&utm_referrer=https%3A%2F%2Fdzen.ru%2Fnews%2Fsearch