Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

(10.nastavak)
Događaj nije bio dobro nadgledan. Bell’s Life iz Londona od 27. juna 1858. obavijestio je:
Nepovezani posmatrači smatrali su ponašanje njegovih protivnika i određenih gledalaca vrlo nečasnim. Slobodno su dodirivali figure i, suprotno svim pravilima i zakonima, međusobno se savjetovali oko poteza — tako odgađajući partiju i dodatno iscrpljujući Paulsenove šahovske sposobnosti.
Predlozi gledalaca i spekulativno pomjeranje figura od strane protivnika pojavljuju se u mnogim prikazima opisanim u ovoj knjizi. Naravno, vrlo je teško znati koji su događaji imali zvaničnike koji su strogo sprovodili zabranu takvog ponašanja. Vjerovatno su „greške“ koje su pravili protivnici često nastajale jer nisu vraćali figure na ispravna polja nakon isprobavanja mogućnosti. Uz nastupe naslijepo koji su trajali satima, praksa odlaganja partija — bilo na sat ili dva, kako bi izvođač mogao pojesti obrok, ili (kao u događaju koji je upravo opisan) na dan ili više — izgleda da je uvedena od strane Paulsena u New Yorku i proširena u Chicagu.
Paulsen je generalno bio spor igrač. Međutim, održati seriju partija tokom pet uzastopnih večeri samo po sebi je neugodan rekord koji vjerovatno još nije oboren. Jedna od poteškoća s kojom se istraživači susreću jeste identifikacija prilika kada su partije odlagane na duže vrijeme, jer je vjerovatno da taj faktor često nije pomenut u izvještajima o značajnim događajima igranim naslijepo. Praksa odlaganja partija izgleda da je bila ograničena na devetnaesti vijek. Velike simultanke naslijepo u dvadesetom vijeku ponekad su trajale 12 do 24 sata, s tek nekoliko kratkih pauza.

Paulsen igra naslijepo (datum nepoznat) (izvor: Edward Winter)
Da su neki aspekti Paulsenove simultanke naslijepo u Chicagu bili nezadovoljavajući takođe je jasno iz članka objavljenog godinama kasnije u New Orleans Times Democrat (11. novembra 1903.), nakon nastupa naslijepo američkog igrača Pillsburyja. Nakon pohvala za Pillsburyjevu brzu igru, novine su objavile da je Paulsenov nastup na 10 tabli bio „nesumnjivo najdugotrajniji takav poduhvat ikada viđen.“ Autor je citirao izvor koji je potvrdio da su igrači koji su vidjeli table primali savjete od „vodećih šahovskih amatera i klupskih igrača iz Chicaga.“ Takođe je objasnio da su prva tri dana Paulsenovog nastupa počinjala u 8 sati uveče i trajala do ponoći; i da je, kada je partija završena petog dana, ukupno trajala 22 sata. (Tokom prva dva dana Paulsen je igrao manje od 28 poteza po satu, a do petka navečer njegov prosjek pao je ispod 21 potez po satu.) U tom trenutku rezultat je bio +7, -0, =3 (85 posto) u Paulsenovu korist. Sledećeg dana, u subotu, 15. maja, nakon službenog završetka nastupa, dva igrača koja su se zadovoljila remijem željela su nastaviti partiju do kraja. Paulsen je pristao, nastavio da igra te dvije partije naslijepo (ne videći položaje figura u međuvremenu), i pobijedio u obe nakon 10, odnosno 11 poteza. Time je njegov rezultat bio +9, -0, =1 (95 posto), s ukupnim vremenom igre koje je vjerovatno dosegnulo 23 sata.
Pominjući još jedan nastup koji je Paulsen održao na 10 tabli, dopisnik je pisao u Illustrated London News (17. septembra 1859.): „Nedavno sam se upoznao s gospodinom Paulsenom, koji me često posjećuje. Izuzetno je povučen, rijetko govori osim ako mu se neko obrati. Njegova sposobnost pamćenja je zapanjujuća. Nakon povratka iz St. Louisa, gdje je igrao deset partija naslijepo, došao je kod mene i, četiri nedjelje nakon tog nastupa, odigrao partije potez po potez bez pomoći šahovske table i figura!“
(Nastaviće se)