Istorija, psihologija, tehnike, šampioni, svjetski rekordi i važni mečevi
Eliot Hearst i John Knott

(7.nastavak)
3.
Između Filidora i kasnih 1800-ih
Prvi igrači naslijepo poslije Filidora
Nakon Filidorove smrti 1795. godine uslijedio je period od oko 60 godina u kojem nije bilo značajnih prikaza igre na slijepo, sve do vremena Kizerickog (Kieseritzkog), Paulsena, Morfija (Morphy-ja), Blekberna (Blackburna) i Cukertorta (Zukertorta).
Aleksandar Mekdonnel (Alexander McDonnell) (1798–1835), koji je bio smatran najboljim engleskim igračem neposredno prije svoje smrti, bio je poznat kao snažan igrač naslijepo. Godine 1840. Voker (Walker) ga je citirao u šali: „Jedine stvari koje kvare šah su tabla i figure.” Voker također opisuje engleskog igrača J.H. Sarata (Sarratt) (oko 1772–1819) koji je često igrao međusobne partije na slijepo sa Hipolitom de Burblankom (Hypolite de Bourblanc) dok su šetali Londonom.
Međutim, zapisi pokazuju da je Luj Šarl Mahe de la Burdone (Louis Charles Mahe de la Bourdonnais) (1795–1840), osnivač šahovskog magazina Le Palamede i najpoznatiji u istoriji šaha po svojim dugotrajnim mečevima protiv Mekdonnela (McDonnell) (šest mečeva 1834. godine, ukupno 85 partija, sa Burdoneom koji je završio s 45 pobjeda, 27 poraza i 13 remija), priređivao organizovane, formalne prikaze igre naslijepo u Parizu i na kraju jednu u Londonu. Postepeno je napredovao od igranja jedne partije naslijepo protiv slabih igrača do tri simultane partije protiv jakih igrača. Pariška štampa je tvrdila da je la Burdoneov podvig igranja dvije simultane partije bez gledanja u tablu bio bez presedana (na šta je Filidorov sin napisao šaljivi odgovor u stihu). Zbog ozbiljne finansijske situacije i uprkos vrlo lošem zdravlju (pretrpio je moždani udar i liječio se od vodene bolesti 1838. godine), la Burdone je nastavio da igra redovne partije sa dav anjem fore pred velikom publikom. Umro je nedugo nakon završetka simultanke naslijepo tri partije 1840. godine. Voker je pisao o ovom prikazu:
„Nažalost, naš junak je u ovom pokušaju iscrpio svoje zdravlje, a iznenadni nalet krvi u glavu doveo ga je prije nekoliko mjeseci na samu ivicu groba. Dok pišem, M. de la Burdone je bio nešto bolje, ali njegovo zdravstveno stanje i dalje izaziva stalnu zabrinutost među njegovim prijateljima. Najistaknutiji pariški ljekari složili su se da je napad bio posljedica preopterećenja finijih krvnih sudova u mozgu prilikom igranja naslijepo; strogo su mu zabranili da ponovo pokuša takav zadatak, uz upozorenje da bi, u slučaju ponovnog eksperimenta, posljedice bile fatalne.”

Louis C.M. de la Bourdonnais
Voker je organizovao finansijsku pomoć za de la Burdonea kada je ovaj—koji je ranije u životu živio u velikom stilu—bio gotovo bez sredstava. Ustvari, la Burdone je ubrzo potom preminuo, a ovaj događaj je bio prvi stvarni slučaj (iako se sjećamo i Diderotovog upozorenja Filidoru) koji je doveo do uvjerenja da igra na slijepo šteti zdravlju — vjerovanje koje se, kao što ćemo kasnije vidjeti, zadržalo u nekim krugovima do danas, usprkos dobrim dokazima koji govore suprotno. (Jedna od la Burdoneovih partija na slijepo je Partija 382 u Dijelu III.)

Paul R. von Bilguer
Paul Rudolf von Bilger (Paul Rudolph von Bilguer) (1813–1840), jedan od sedam berlinskih šahovskih zvijezda poznatih kao Plejade, (*Plejade, smještene u sazviježđu Bika, su bijeli zvjezdani klaster udaljen približno 500 svjetlosnih godina od Zemlje. Igraju važnu ulogu u mitologiji i literaturi mnogih naroda) pokušao je da živi isključivo od šaha, ali, nažalost, bio je neuspješan, a njegovo zdravlje je oslabilo dok je još bio mlad. Danas se pamti uglavnom kao glavni autor ambicioznog djela Handbuch des Schachspiels (Priručnik za šah), prve serije publikacija koje su pružale savremene analize otvaranja, posebno „romantičnih“ otvaranja kao što je Kraljev gambit. Bio je strastveni igrač naslijepo, a u Dijelu III nalazi se jedna njegova partija bez gledanja na tablu iz 1830-ih godina (Partija 335).
Lionel Kizericki (Kieseritzky) (1806–1853) danas je najpoznatiji po korištenju varijante Kraljevog gambita koja nosi njegovo ime i po porazu od Andersena u tzv. „Besmrtnoj partiji,“ odigranoj u Londonu 1851. godine. Njegovi savremenici su ga prepoznavali kao eksperta koji je mogao da igra spektakularne slobodne partije, ali čija uzbudljiva narav nije dozvoljavala da dostigne veće uspjehe. Rođen je u Dorpatu (današnji Tartu u Estoniji, tada u Ruskom Carstvu), gdje je bio predavač matematike te organizator muzičkih koncerata i amaterskih predstava. Godine 1839. preselio se u Pariz, gdje je ubrzo postao vrlo poznata ličnost među šahistima. Postao je urednik šahovskog magazina La Regence i šahovski profesionalac u Café de la Régence.
(Nastaviće se)