Anand: Mind Master (42.nastavak)

42.nastavak

Način na koji bismo trebali pristupiti ovome je postavljanjem nekoliko pitanja: Šta su nove stvari koje mogu naučiti iz ovoga? Koje stare stvari bih trebao zaboraviti? Šta sam dovoljno dobro razumio da mogu primijeniti u svojim budućim partijama? Nije dovoljno imati poluistine koje nam šapuću u uši, kao stara proročišta čije smo odgovore možda razumjeli, a da nismo znali zašto. Neizbježno će postojati krivulja učenja dok se budemo poboljšavali u primjeni ovih lekcija, ali u šahovskim terminima ovaj napredak je zaista uzbudljiv. Stari programi su došli do tačke gdje su informacije koje su generisali sve stavljale na približno isti nivo. AI prijeti da to ponovno poremeti.

Priča kaže da su Caruana i Carlsen počeli koristiti AI najmanje šest mjeseci prije svih ostalih, jer su se pripremali za svoj meč u novembru 2018. godine. Više se ne radi o pristupu – taj aspekt se nevjerovatno brzo izjednačava. Sve je na cloudu, tako da ga možete iznajmiti, ili prijatelji koji imaju pristup mogu vam ga posuditi. Za razliku od ranije, mlađi igrači sada imaju pristup istom hardveru kao i stariji. Možda najbolji igrači kupuju nevjerovatno skupi high-end hardver, ali gotovo svaki šahista sada ima pristup nečemu što je dovoljno dobro, tako da je razlika minimalna. Konačni faktor razlikovanja, kao i kod većine tehnologije, neće biti kakav hardver imate kod kuće, već kako ga koristite.

Levon Aronian -Viswanathan Anand (0-1)
Četvrto kolo, Tata Steel Chess turnir 2013, Wijk aan Zee
CRNI DOBIJA

Zbog čiste ljepote motiva, rekao bih da je ovo vjerovatno najbolja partija koju sam ikad odigrao u životu. Nisam očekivao ovaj niz poteza, iako sam se sjećao evaluacije, detalji su bili magloviti. Budući da je varijantu provjerio moj tim, odlučio sam uložiti potrebno vrijeme da pronađem pravi potez. Sitna nijansa mi je pala na pamet – da je skakač na kraju došao na d3. Proveo sam 30 minuta tražeći način da ga dovedem tamo jer sam znao da, čak i ako mi ostane malo vremena za preostale poteze, jednom kada pronađem rješenje i razotkrijem tu ideju, sve ostalo će se složiti.

U bilo kojoj životnoj situaciji, prilagodljivost je jedini način da rastete i uspijete. Možda imate vještine koje ste usavršili ili određeni pogled na svijet koji vam je odgovarao u nekom trenutku, ali stvarnost je da se okolnosti mijenjaju i ne možete biti spremni na sve. Smanjenje otpora prema promjenama, uklanjanje pristrasnosti i spremnost da se prilagodite pomoći će vam da se suočite sa svime što vam život donese. Kada procijenite resurse koji su vam na raspolaganju i odvagate što je izvedivo u odnosu na ono što je rizično, vidjećete pravi put.

Deveto poglavlje

Bon ponovo: Pronalaženje ljepote u riziku

14. oktobar 2008. Aruna i ja smo nepomično sjedili dok je ona strpljivo čekala da napravim prvi korak prema vratima naše hotelske sobe, Suite 344, u Hiltonu Bonn. Upravo sam završio 45-minutno dremanje i pojeo svoju užinu prije meča, prema rasporedu. Moj prvi dan na Svjetskom šampionatu obično je nervozan, s umom i tijelom koji pokušavaju uspostaviti rutinu koja će trajati dvije nedjelje.

Tog jutra sam se probudio u 9 sati, doručkovao i otišao u prostoriju za trening da pregledam planove koje su pripremila moja četiri sekundanta – Nielsen, Rustam, Surya i Radek. Bili smo zatvoreni dva sata, panično preispitujući naše taktičke varijante, prije nego što sam se vratio u sobu da odspavam, istuširam se, uzmem par zalogaja banane i popijem čokoladni milk šejk. Kad napetost bode poput noža, um i želudac odbijaju da prihvate ideju o obroku. Tada hrana treba biti jednostavna i neupadljiva – sendvič, wrap (‘brza hrana’ slična tortilji), ili kao u mom slučaju, banana i milkšejk.

Pošto sam prošao kroz svoj raspored, nije mi ostalo ništa drugo osim da krenem prema mjestu održavanja turnira. Savezna galerija umjetnosti u Bonu, 15 minuta udaljena od hotela, bila je poprište onoga što je moglo biti najveći meč u mom životu. Od Kasparovljevog povlačenja 2005. godine, titula najboljeg igrača na svijetu bila je otvorena za preuzimanje. Kramnik, Topalov i ja smo bili glavni kandidati, ali niko od nas još nije dokazao da je bolji od ostalih. Prije jedanaest mjeseci, postao sam svjetski prvak na turniru u Meksiku, s Kramnikom na drugom mjestu. Tada je omalovažavao moje pravo na titulu, sugerišući da sam je dobio privremeno i da ću morati zaslužiti tu titulu u meču protiv njega u Bonu.

Iako smo bili veliki rivali u sportu, nikada nismo gajili ogorčenost jedno prema drugom. Bili smo samo dvoje ljudi koji su željeli isto. Većinu vremena, bio je dobar sagovornik i povremeno bih mu se javljao tokom turnira na kojima smo obojica igrali, kako bih provjerio da li želi izaći da nešto pojede.

Za ovaj meč, međutim, naš redovni odnos bio je obustavljen i bili smo više hladni nego ljubazni jedan prema drugom. Iznenada smo došli do tačke u kojoj vas sve što druga osoba radi užasno iritira. Prije šest mjeseci, na Amber turniru u Monte Carlu, pobijedio sam ga u jednoj partiji igrajući crnim figurama, ali sam bio rastresen nakon tog susreta. Mrzio sam što sam tu i jedina stvar o kojoj sam mogao razmišljati bio je naš predstojeći meč u Bonu. Samo njegovo prisustvo me uznemiravalo.

(Nastaviće se)