Rustem Kamski: Uspjeh u sportu ne garantuje uspjeh u životu

GM Rashit Ziatdinov 

Otac sovjetskog šahiste i velemajstora iz SAD-a Gate Kamskog, došao je u aprilu 2023. godine u svoj rodni kraj i bio neugodno iznenađen. 

„Izvinjavam se, ali Orsk je ‘propao.’“ 

Godine 2019. pokušao je pronaći rođake i stare prijatelje, ali po dolasku se razočarao… 

O tome zašto je ranije bilo bolje i kako sada živi njegov sin-šahista, Rustem Kamski je ispričao novinaru Ural56.Ru tokom razgovora. 

„Nažalost, nisam prepoznao grad svoje mladosti i djetinjstva.“ 

Vidjevši grad svoje mladosti, Rustem Kamski bio je neugodno iznenađen i čak razočaran. Prema njegovim riječima, Orsk ostavlja dojam uspavanog i opustjelog grada. 

„Došao sam u Orsk 2019. godine u septembru. Nedostajao mi je rodni grad, jer sam morao otići 1973. godine. Nažalost, nisam prepoznao svoj rodni grad iz mladosti i djetinjstva. To je bio skoro opustjeli, uspavani grad. U gradu su mi ostali nećaci, djeca moje braće.“ 

Nedjeljna potraga za rodbinom i starim prijateljima bila je bezuspješna. 

„U Orsku me znala aktivna omladina rođena između 1945. i 1954. godine, uglavnom po sportu (bavio se boksom-napomena prevodioca). Od 1963. do 1965. godine uspjeli smo rastjerati velike grupe kriminalaca i narkomana po parkovima, naftnim postrojenjima, drugom sektoru i Zauralskoj šumi. Posebno su se često okupljali u Starom gradu, gdje ih je bilo stotine.“ 

Nisu sva sjećanja na prošli grad bila topla. Prisjetio se određenih epizoda povezanih s optužbama koje su, kako kaže, bile lažne. Međutim, pravda je pobijedila, i otac sovjetskog šahiste bio je oslobođen. 

„Oslobođen sam, ali sam bio pod istragom 11 i po mjeseci. Ostao sam veoma zahvalan M., rekavši mu da ću odgajati sina i posvetiti mu svoj život.“ 

„Moj sin živi u Francuskoj. Rijetko se viđamo. U Orsk će vjerovatno doći nakon moje smrti, jer želim biti sahranjen u Orsku. Sin je do tridesete godine živio sa mnom, a nakon braka živi samostalno. Najvažnije je da uspjeh u sportu ne garantuje uspjeh u životu. Moj sin živi skromno. Mislim da je to zbog umora od lutalačkog života, jer šahisti čitav život provode na putovanjima.“

(Preneseno sa fejsbuka)