
(22.nastavak)
Možete početi postavljajući sebi nekoliko pitanja: Šta ne funkcioniše na tabli u ovoj poziciji? Zašto mi pažnja opada i završavam sa greškom kada dođem do ovog trenutka? Kada usvojite ovakav metod učenja, čak i dosadna i depresivna pozicija može postati zanimljiva.
Pored toga, možete sebi postaviti male izazove. Na primjer, recite sebi: ‘Hajde da vidim da li u današnjem treningu mogu dobro odbraniti ovu vrstu tehničke pozicije.’ Ovo uključuje zaranjanje u vlastiti um i njegove mehanizme, i morate biti zaista objektivni i iskreni prema sebi da bi ovakva vježba bila korisna. Vaš cilj je da vidite da li dobijate iste negativne vibracije kada vježbate poziciju kod kuće kao i kada igrate. Ako jeste, onda ćete biti uspješni u suočavanju s njom kasnije. Ali ako ne dođete do dna zašto ne ide na tabli, zašto ne volite poziciju uopšte, onda to možda neće funkcionisati.
Iznad vrijednosnih procjena pozicija, što dublje zaranjate u detalje pripremnog rada, to ćete se više osjećati samopouzdano, što zauzvrat povećava vjerojatnoću vašeg uspjeha. Na tabli, vaš zadatak je da pobijedite. Proces koji sledite da to postignete, poboljšanja koja uvodite, vaša dosljednost do kraja partije, način na koji igrate središnjicu, primjenjujete svoju pripremu i analizirate svoje učenje – sve to čini vas onim igračem koji jeste i odlučuje ishode partija.
Na primjer, nakon što izračunam dugu, lijepu varijantu za koju sam duboko istražio i otkrio zanimljive aspekte, uvijek se vraćam na prvi potez i provodim provjeru grešaka. Ne moram tada vidjeti čitavu varijantu, već samo tražiti propuštene dijelove. Što je varijanta duža, to su veće šanse za pravljenje greške. Često, pokušavajući tražiti ljepotu, otkrijem da sam propustio nešto osnovno. Što je još važnije, osiguravam da proces provjere grešaka bude odvojen od mog misaonog procesa dok igram poteze. To jest, umjesto da samo pažljivo tražim što sam možda propustio, tražim gdje sam možda bio nepažljiv u sličnim pozicijama u prošlosti, što drugi igrači obično zanemaruju u ovakvim pozicijama, primjere stvarnih partija koje mogu zamisliti u vezi sa varijantom ili pozicijom i prisiljavam se da ostanem svjestan mentalnih blokada koje su ranije dovele do očiglednih grešaka.
Često, kada su obje strane blokirane, pronađem neki neiskorišteni resurs – pješaka ili skakača koji su zaglavljeni na drugom kraju table – koji iznenada počne da učestvuje i odlučuje igru. Mnogi od tih poteza koji uključuju neku ‘zapostavljenu’ figuru mogu biti nevjerovatno lijepi, i određeni osjećaj pravde prevladava kada ovaj resurs drži odgovor koji ste tražili. U mojoj partiji protiv Aleksandra Beljavskog na PCA kvalifikacijama 1993. u Groningenu, suočio sam se s izborom da se odlučim za pametnu alternativu, koja bi mogla ispasti iz njegove pripreme za meč, umjesto da se držim glavne varijante. Tokom većeg dijela svoje karijere, radio sam pametnu stvar i pretpostavljao da me čekaju neka gadna iznenađenja, te sam onda išao na drugi način. U ovom slučaju, međutim, možda je to bila elastičnost mladosti koja me natjerala da uđem u glavnu varijantu. Isplatilo se spektakularno. Pronašao sam potez na tabli koji je postavio teške probleme za crnog. Nisam se svjesno usmjeravao na ovu poziciju, već sam je izveo na svoj tipičan način, dozvoljavajući sebi da uđem u otvaranje i suočim se s njim. U tom trenutku, moja znatiželja me natjerala da preuzmem rizike.
I u životu, neki neiskorišteni resurs koji možda posjedujete, mogao bi biti element koji ćete uvesti u igru u teškoj situaciji. Ključ je samospoznaja – duboka svjesnost resursa koje posjedujete, bilo da ih aktivno koristite ili ne.
Za turnire, mogu pripremiti tri otvaranja, ali završim preživljavajući dužinu događaja sa samo dva. U prvoj partiji mogu igrati odbranu koju želim, u drugoj je možda ponovim, a upravo kada je moji protivnici proanaliziraju i planiraju da me uhvate sledeći put, ja mijenjam.
(Nastaviće se)