Piše: Momir Radović
15.10.2024.
Kako podučavati šah u moderna vremena
Rano upozorenje. Metoda koju ćete ovde upoznati ne počinje sa — potezima.
Ako razmislimo, kroz svu istoriju, uključiv i moderna vremena, ratove je dobijala vatrena, udarna moć.
Na isti način kao kod klasične veštine ratovanja, tako i u šahu pokreti jedinica imaju za cilj da izbace protivnika iz ravnoteže i da na taj način stvare slabosti u njegovim redovima koje onda mogu da budu napadnute pametnom upotrebom Sile. Pokretljivost trupa je, dakle, samo sredstvo da se Vatra protiv druge armije upotrebi na mnogo delotvorniji i efikasniji
način (o ovome je lepo pisao britanski istoričar i vojni teoretik Liddell Hart u delu Strategija iz 1941. g.).
Ako je ovo tačno, a jeste, onda može da se postavi vrlo prirodno pitanje: Zašto onda ne počnemo da podučavamo šah (repliku ratne veštine) tako što ćemo Prvo predstaviti vatrenu moć figura, čak Pre samih poteza. Ovo ima savršenog smisla, zar ne?
Srećom, Kaisa, naša šahovska muza, učinila je za nas, kao dobra vila, da se linije vatre poklapaju sa kretanjem figura. Bum! Tako je ona učinila naš (šahovski) život lakšim i pripremila teren za primenu naše nove metode podučavanja za 21. vek koja NE počinje sa potezima kao što je bilo od pamtiveka. [zamislite sad kakva je situacija u fudbalu gde 22 igračaa jure u svim (još i nepredvidljivim) pravcima i različitim brzinama, a i lopta se kreće niko ne zna na koju stranu — pa, zar nije šah onda mnogo lakša igra za učenje i igru? ]
Dragi moji šahisti i učitelji šaha, zaboravimo onda praistorijski način podučavanja sa potezima u samom početku. (usput da napomenem da je klasičan način „prvo potezi“ odgovoran za izbijanje i epidemiju hroničnih zaraznih
bolesti, kao što su šahovska kratkovidost i slepilo, pravi razlog za pojavu slabog vida kod miliona igrača za šahovskom tablom.
A sada, hajde da se zajedno oprostimo od starog i izanđalog načina za podučavanje šaha i tako utabamo put za modernu metodu 21. veka.
Krenimo odmah na posao, bez oklevanja!
Moderna šahovska lekcija No 1
Geometrija šahovske table. Pokažite učeniku da kroz svako polje prolaze četiri linije: jedna vertikala, jedna horizontala i dve dijagonale (naravno, same tri u uglovima).

Vatrena moć. Počinjemo, dakle, sa ubojnom moći, ne sa potezima koje će učenik kasnije sam otkriti! Postavite topa. Objasnite kako top „puca“ duž svoje horizontale i vertikale. Naterajte učenika da vuče kažiprst duž linije vatre topa. Na taj način, urezuje se u mozak ova jako prosta ideja koja je važna da bi se rano podržala vizuelno-prostorna inteligencija i omogućio pravilan razvoj dobrog šahovsog vida kasnije). Pitajte učenika Koliko polja kontroliše top? (četrnaest)

Upotreba Sile. Napad. Postavite sada i jednog pešaka tako da bude u liniji vatre. Objasnite učeniku da top napada pešaka koji je sada pod napadom i u opasnosti eliminacije (ovo su sve potpuno razumljive i već poznate ideje za svakog četvorogodišnjaka — uloga učitelja koji koristi Sokratovu metodu je da pomogne učeniku da napravi veze sa ranije stečenim znanjem i idejama).
Telesni efekat. Takođe, objasnite na ovom mestu učeniku da pešak prekida, seče, absorbuje linije vatre koje dolaze od topa. To je telesni efekt (body effect, eng., Körperwirkung, nem.). Na taj način, top ne kontroliše polje iza pešaka.

Kako se top kreće. Tek nakon upoznavanja sa vatrenom moći. Pomerite pešaka sa originalnog polja na neko novo polje gde neće biti „u liniji“ pod udarom topa.

Učenik sam otkriva (!?) kako se top pomera. Upitajte učenika da li je pešak (koji je sada na novoj lokaciji) napadnut i pod udarom topa? Naravno, nije. Sada, najverovatnije, dolazi jedan poseban trenutak. Recite učeniku da sam pomeri topa tako da napadne pešaka! Iz mog ličnog iskustva, troje od četvoro đaka uradi ovo pravilno!

Velemajstoru Tisdalu (GM Jonathan Tisdall, autor Improve Your Chess Now) najviše se svidelo kako učenik, bez ičije pomoći, sam pogađa kako se top kreće.

GM Jonathan kaže: „Ovo je fascinantan metod. Nemam iskustva u radu sa početnicima i nisam tu ekspert, ali ne bih bio iznenađen da se metod pokaže kao superioran. Vrlo je bilo zanimljivo da se vidi kako učenik sam nauči kretanje topa, bez pomoći učitelja.“
„Ako ikada budem morao da radim sa početnicima, vrlo dobro ću razmisliti o svemu ovome.“
Vežba. Da bi bili sigurni da učenik ima dobar vid da uoči kada je figura napadnuta od strane druge neprijateljske figure, postavite nekoliko pozicija. Krenite sa topom i dve protivničke figure. Postavite pitanje: koliko protivničkih figura je pod napadom? Jedna? Dve? Obe? Nijedna? Onda dodajte treću protivničku figur itd. Ove jednostavne vežbe su važne za postizanje dobrog pregleda i uočavanja odnosa među figurama (tzv. good board vision eng.) i rano odstranjivanje šahovskog slepila.

Lovac. Korišćenjem istovetne metodologije, objasnite kako funkcioniše lovac. Apsolutno nema potrebe da se ponavlja ono što se videli za topa (ubacite i poneku vežbu!).
Narode, već je došlo vreme za igru! Nakon što je učenik naučio kako „rade“ top i lovac (što može da uzme nekih petnaestak-dvadeset minuta, postavite sledeću poziciju za jednu mini-igru. Dva lovca protiv dva topa. Ko prvi „pojede“ protivničku figuru, dobija partiju! (na ovom linku možete da se detljno upoznate kako se igra ova mini-igra da bi učenik imao najviše koristi od nje).
Kraj lekcije No 1

Vasja Smislov podučava
Finalno razmatranje
Iako na prvi pogled vrlo jednostavna, mini-igra sa lovcima i topovima je veoma bogata sa edukativnog stanovišta. Uzeta je iz jedne knjige za školsku decu kojoj je koautor bio Anatolij Karpov.
Prva šahovska lekcija kako je višeopisana omogućava učeniku da se upozna sa tri glavna konstituenta svakog postojećeg sistema (sve što poznajemo u svetu oko nas, i u nama, čini jedan organizam, jedan sistem, ili deo sistema — tako, naravno, i šah predstavlja jedan funkcionalan sistem).
Ove tri komponente, ili nivoa su kao što sledi:
Članovi sistema sa svojim svojstvima. Šahovske figure poseduju samo tri osobine: a) vatrenu moć, b) telesnu moć, v) mobilnost.
Veze i funkcionalne relacije između članova sistema koje oni uspostavljaju sa svojim i protivničkim figurama u toku života sistema, tj. igra. Ove figurne veze formiraju dinamičku strukturu koja služi strateškim i taktičkim zahtevima.
Velemajstor Jurij Averbah pokazao je u svom radu Škola središnjice (Škola seredinы igrы) kako postoje svega 4 (četiri) elementarne veze među figurama u šahu. To su: a) napad, b) ograničavanje, v) podrška, g) prikrivanje (blokiranje, vezivanje). [Ograničavanje je kada neka figura korišćenjem vatrene moći ograničava kretanje protivničke figure. Podrška je kada figura „štiti“ svoju figuru. Relacije: a, b i v) čine dve figure, relaciju g) čine tri figure.]
Kao što ste videli, naša mini-igra 2L + 2T uči 3 od postojeće 4 funkcionale figurne relacije! To su: napad, ograničavanje i prikrivanje kada su tri figure u liniji: L-T-T, T-L-L, tj. kada postoji direktan napad na bližu figuru, i indirektan, skriveni napad (ili kako to Averbah zove: pretnja prvog reda) koji se ostvaruje kada se središnja figura tročlane konfiguracije pomeri. Dakle, klasično vezivanje. Konfiguracije T-L-T i L-T-L su čisti dvostruki napad.
Zanimljivo je da se višenavedene elementarne relacije b, v, g) mogu logičkim putem redukovati na čisti napad, tako da, čto je fascinantno, možemo da konstatujemo da u šahu postoji samo jedna elementarna veza između figura —a to je napad na protivničku figuru ili polje. Sada vidite zašto je važno da se tome u samom špčetku posveti prioritet u odnosu na poteze, što naša moderna metoda za 21.vek i čini.
[Frapantna činjenica je da FIDE u svom First Year of Study Manual-u pominje napad tek na 68. strani (!?!). Jedna druga poznata i respektabilna metoda iz Nizozemlja (stari srpski izraz), Stepping Stones, pominje figurni napad tek na 46. strani. O, mili Bože! Za razliku od njih, naša moderna metoda predstavlja napad na samom početku, već na prvom času.]
Svrha postojanja sistema. Ovo je područje Strategije. Naša mini-igra 2L + 2T dovodi i ovaj segment u dužni fokus imajući jasno definisan cilj igre koji se ostvaruje kroz smislene figurne veze [čuveni američki arhitekt Fren Lojd Rajt (Frank Lloyd Wright) izrekao je sledeće ideju: Forma = Funkcija, Funkcija = Forma, ili šahovskim rečnikom: Struktura = Strategija, Strategija = Struktura, postoji, dakle, uska povezanost između ove dva sistemske nivoa).

Štrebek, Nemačka, XIX v. Đaci nose svoje table u školu gde je šah bio obavezan predmet
Poređenje dve metode
Pogledajmo sada kakvim vrednostima se diče klasična metoda „prvo-potezi“ i njen moderni protivoborac.
Ako se osvrnemo na višepredstavljeni prikaz tri komponente, ili nivoa svakog sistema, klasična metoda uči samo jednu od tri osobine figura — kako se figure kreću. Nema vatrene moći. Nema telesne moći. Ni pomena strukture (nivo 2). Ni pomena svrsishodnosti kretanja figura, funkcije, cilja (nivo 3).
Ako nema suštine, a ono ima suviška informacija i pojedinosti. Pogledajte šta sve može da se nađe u repertoaru suvišnih i potpuno nepotrebnih, u samom početku učenja, odrednica kojima se puni glava jadnog đaka: detaljan opis šah. table sa notacijom i kako se zapisuju potezi, detaljan prikaz svih figura sa neobilaznom vrednošću figura (učenik treba da dođe do tog spoznanja sam, igrajući različite mini-igre), zatim pravila za večiti šah, pravila za remi, pat, en-passant, i ostale nevažne (ponavljam opet — za sam početak!) pojedinosti, da ne kažem, izvinite me, sapunica. Ovakavim pristupom se mozak učenika bespotrebno opterećuje prekomernim informacijama i ova konfuzija može lako da dovede do gubitka motivacije. Nije onda nikakvo čudo da ovakva praksa dovodi do pojave i razvoja šahovskog slepila. Ne samo to, ogromna većina onih koji se upoznaju sa potezima, nažalost, ostavljaju šah nemajući priliku da pređu tu magičnu liniju „posle poteza“ što ostaje njihovo jedino šahovsko znanje. Šteta kako propuštaju sva ona zadovoljstva i lepotu koju nosi šah, a koja je vama poznata.
Da vidimo sada kako kotira moderna metoda. Ona pokriva sva tri sistemska nivoa, ne samo poteze nego i vatrenu moć koja dobija bitke i telesnu moć koja je zadužena za odbranu. Plus, tu su i strukturne, funkcionalne veze između figura, kao i namera, cilj, svrha (kao začetak strategije).
Ne samo svi ovi koncepti. Naša mini-igra takože uvodi u igru: dvostruki napad, geometrijski motiv, dva načina odbijanja napada (a. uklanjanjem i b. uzimanjem protivničke figure), razvija dobre navike, kao što su: „Uvek gledaj odakle idu pretnje“, „Uvek traži cilj napada“.
Učenje se ne sastoji samo u nagomilavanju znanja, činjenica, pojedinosti. Od suštinskog značaja je mnogo važniji način razmišljanja u oblasti kojom se bavimo, odnosno mentalni sklop. Moderni pristup prepoznaje njihovu mnogocenu vrednost i daje prioritet razvoju pravilnog šahovskog mišljenja i formiranje efikasnog mentalnog sklopa. Zbog toga sam i izbegavao sve prekomerne i suvišne informacije i detalje u samom početku. Samo ono što je neophodno za pravilno razmišljanje. To je, ustvari, osnova šaha, the basics, ne kako se figure kreću i kako se (tro)rokira.
Proces učenja nije samo jednostavan transfer znanja. To je mnogo više kultivisanje način mišljenja.
Još jedna napomena. Izbor mini-igre 2L + 2T posredno govori šta je drugo veliko no-no u šahu: to je dati početniku da igra sa standardnom početnom pozicijom i sa svim figurama na tabli odmah nakon pokazanih poteza.
* * *
Upravo ste bili svedok rađanja nove, moderne metode podučavanja za 21. vek. Možda vas učini pionirom u otkrivanju novih horizonata u svetu šahovske edukacije.
Jedan klasičan primer
Dajem jedan od klasičnih načina upoznavanja početnika sa šahom. Da vidite kako to radi Suzana Polgar, čudo od deteta i kasnije prvak sveta (1996-1999). Pa, procenite i prosudite stavljajući u ravan sa našom modernom metodom.
Smiješna rabota.
Štivo za čitanje: New-Age Challenges Susan Polgar
Momir Radović
https://www.chess.com/blog/MomirRadovic/kako-poduchavati-shakh-u-moderna-vremena