Piše: Jony Habla
Ovo je biografija Tigrana Petrosjana.
Petrosjan je rođen 17. juna 1929. godine u Tbilisiju, Gruzijska SSR (danas Gruzija), u porodici Jermena. Njegov otac zvao se Vartan Petrosjan, a majka Tseren (ili Tserenik) Petrosjan. Kao dječak, Petrosjan je bio odličan učenik koji je volio da uči, baš kao i njegova braća i sestre, Hmayak i Vartoosh. Naučio je da igra šah sa 8 godina, iako ga je otac Vartan, koji je bio nepismen, poticao da se fokusira na školu, vjerujući da mu šah neće donijeti uspjeh.
Petrosjan je koristio svoje bonove za hranu da kupi knjigu „Šahovska praksa“ danskog velemajstora Arona Nimcoviča, za koju je kasnije rekao da je imala najveći uticaj na njegovu šahovsku karijeru. Takođe je nabavio knjigu „Umjetnost žrtvovanja u šahu“ Rudolfa Špilman. Još jedan rani uticaj na njega imao je José Raúl Capablanca. Sa 12 godina, Petrosjan je počeo trenirati u Tifliskoj Palati pionira pod vodstvom Arčila Ebralidzea, koji je slijedio naučni pristup šahu po uzoru na Nimcoviča i Kapablanku. Ovaj trening pomogao je Petrosjanu da razvije solidan pozicioni repertoar, uključujući Caro–Kann odbranu. Već posle godinu dana treninga, pobijedio je sovjetskog velemajstora Sala Flohra u simultanci.

Do 1946. godine, Petrosjan je bio kandidat za majstora. Te godine je remizirao sa velemajstorom Paulom Keresom na Gruzijskom prvenstvu, osvojio je prvenstvo Jermenije i juniorsko prvenstvo SSSR-a. Postao je majstor tokom Prvenstva SSSR-a 1947. godine, ali se nije kvalifikovao za finale. Zatim se 1949. godine preselio u Moskvu kako bi se suočio sa jačom konkurencijom i poboljšao svoju igru proučavajući Nimcovičevu knjigu „Moj sistem.“
Petrosjan je živio u Moskvi od 1949. godine, stanovao je na adresi u ulici Pyatnitskaya 59 tokom 1960-ih i 1970-ih. Kada ga je Anthony Saidy upitao da li se smatra Rusom, Petrosjan je odgovorio: „U inostranstvu nas sve zovu Rusima. Ja sam Sovjetski Jermen.“
Godine 1952. Petrosjan je oženio Ronu Jakovljevnu (rođenu Avinezer), rusku Jevrejku rođenu u Kijevu, Ukrajina. Bila je učiteljica engleskog jezika i prevodilac. Imali su dva sina: Vartana i Mihaila, s tim da je Mihail bio Ronin sin iz prethodnog braka. Rona je sahranjena u jevrejskom dijelu groblja Vostryakovsky u Moskvi.
Petrosjan je uživao u hobijima poput fudbala, tavle, skijanja, stonog tenisa i vrtlarstva. Bio je djelimično gluv i koristio je slušni aparat tokom mečeva, što je ponekad dovodilo do neobičnih situacija. Na primjer, jednom nije čuo ponudu za remi od Svetozara Gligorića, pa je kasnije pobijedio u toj partiji. Godine 1971. igrao je meč kandidata protiv Roberta Hübnera u bučnom području Seville, što je više smetalo Hübneru nego Petrosjanu. Usprkos poteškoćama sa sluhom, Petrosjan je bio ljubitelj klasične muzike i volio je da prisustvuje koncertima. Preminuo je od raka želuca u Moskvi 13. avgusta 1984. godine, i sahranjen je na Jermenskom groblju u Moskvi.
(Preneseno sa fejsbuka)