Genna Sosonko: Ruske siluete (63. nastavak)-Grigorij Levenfiš

Tokom međunarodnih turnira u Moskvi, Levenfiš je viđen kako igra tenis s Kapablankom u više navrata. Visok i elegantan u svom bijelom teniskom odijelu, pojavljivao se na terenu u vrijeme kada je ovaj sport bio elitistički, posebno u Sovjetskom Savezu. Sovjeti su preferirali parade hiljada gimnastičara, vazdušne  prikaze u Tušinu, masovne trke, fitness vježbe u parkovima kulture i odmora, ili fudbalske utakmice između Dinama i Centralnog armijskog tima.

Takođe je volio vino. Ali ne u globalnom, samodestruktivnom smislu koji je bio tipičan, na primjer, za Aljehina. Njegov odnos prema vinu bio je poput odnosa znalca ili gurmana. U pripremama za meč s Botvinikom 1937. godine, učestvovao je moskovski majstor Sergej Belavenets. Boravili su na Crnom moru, na Krimu, u Koktebelu. Levenfiš se kasnije prisjećao: „Nastanili smo se na plaži i započeli s analizama. U pauzama smo se bacali u talase. U takvoj atmosferi nije moglo biti govora o ‘suvim analizama’.“ U periodu od 1926. do 1933. Levenfiš gotovo da nije igrao šah. Pokušavao je povremeno da igra na turnirima dok je imao redovan posao. Ovo je bila logična odluka koja datira još od decembra 1913. godine, kada je Levenfiš, učestvujući na majstorskom turniru, kvalifikacionom događaju za veliki turnir u Sankt Peterburgu 1914. godine, noću pripremao odbranu svog diplomskog projekta na institutu.

Bio je hemičar, stručnjak za staklo, i radio je u svojoj struci, dok je u šahu ostao amater. Ova riječ, koja je u početku imala samo jedno značenje – „onaj koji voli“ – postepeno je dobila negativnu nijansu, posebno u ušima šahovskih profesionalaca. Početkom 30-ih godina, mladi sovjetski igrači, koji su najveći dio svog vremena posvećivali šahu, gledali su na Levenfiša otprilike na isti način kao što su zapadni profesionalci gledali na Evea, koji, postavši svjetski prvak, nije prestao da radi kao učitelj matematike u djevojačkoj školi u Amsterdamu.

Kasnije je sam Levenfiš rekao: „S obzirom na moderni nivo šahovskog razvoja, moguće je održavati svoju tehniku na potrebnom visokom nivou samo pod jednim uslovom: baveći se samo šahom. Pad u standardu je neizbježan uz nedostatak prakse. To se ne može nadoknaditi analitičkim radom kod kuće.“ Ipak, dugo vremena nije htio preći na profesionalni šah, već je pokušavao da kombinuje igru sa svojim glavnim poslom. Nije želio da napusti krug profesora i učitelja među petrogradskom inteligencijom, koji se razvio u gradu u prvoj deceniji sovjetske vlasti. Njegov krug ljudi koji su, poput njega, pokušavali ostati na malom ostrvu ruske kulture, koje je sada erodiralo i umiralo.

Ali to nije bila glavna stvar. Dok je volio šah i uglavnom živio u njemu, nije želio posvetiti svoj život isključivo igri, misleći da je takva odluka ispravna samo za šahovske gigante. Ovo uvjerenje potiče iz 19. stoljeća, kada je šah bio više opuštanje, intelektualna zabava, uz nečiju glavnu, ozbiljnu zanimaciju, i nije mogao niti trebao biti profesija. Lasker je napisao: „Naravno, šah, usprkos svom suptilnom i dubokom sadržaju, je samo igra i ne može izazvati tako ozbiljan stav kao nauka i tehnologija, koje služe vitalnim potrebama društva. Još manje se može porediti s filozofijom i umjetnošću.“

Nedugo prije svoje smrti, Čigorin je rekao svojim voljenima: „Koja je uopšte svrha šaha? Ako je to uživanje, onda bi trebalo da se odvija kao opuštanje, nakon radnih sati. Uostalom, ne možete svoj život posvetiti interesovanju za igru, isključujući sve drugo. Pogledajte strance: ovaj je doktor, onaj je profesor, onaj izdavač… Oni rade i malo igraju. A ja?“

Takav stav bio je tipičan i za mnoge druge oblike kreativne aktivnosti. „Za mene je muzika opuštanje, zabava, hir, koja me odvraća od mog pravog posla – profesorstva, predavanja“, napisao je Aleksandar Borodin, također hemičar po profesiji. Levenfiš nije napustio svoju profesiju svojom slobodnom voljom. To je bilo gotovo prisilno.

Željeznička nesreća uzrokovana nefunkcionisanjem signala smatrana je činom sabotaže. Levenfiš je uhapšen istog dana i pušten tek nakon višesatnog ispitivanja od strane tajne službe. Izvještaj podnesen nekoliko mjeseci prije nesreće o promjeni tehnološkog procesa proizvodnje stakla spasio ga je od zatvora, ali na koliko dugo? Sama riječ „specijalist“ postala je gotovo sinonim za izdajnika. Novine tog vremena bile su pune izvještaja o suđenjima „saboterima“ i „uništavačima“. Na kraju suđenja 1930. godine tzv. „Industrijskoj stranci“, čiji su lideri bili optuženi za primanje tajnih instrukcija od Poincaréa i Lawrencea od Arabije s ciljem rušenja industrijske moći zemlje Sovjeta i pripreme terena za stranu agresiju protiv mlade sovjetske države, tužilac Nikolaj Krilenko je rekao: „Čvrsto sam uvjeren da mali antisovjetski sloj još uvijek postoji u inženjerskim krugovima. U epohi diktature proletarijata i okruženi sa svih strana neprijateljima, ponekad smo pokazivali nepotrebnu mekoću, nepotrebnu sentimentalnost.“

Levenfiš je izvukao svoje zaključke i donio odluku. Potpuno će se posvetiti šahu. Njegova karijera kao profesionalnog šahiste je počela. Šahovska kultura u kojoj se našao bila je vrlo različita od šaha koji je igrao u Sankt Peterburgu 1909. godine ili u Karlsbadu 1911. godine. Njegovi prijatelji i šahovski kolege iz mladosti bili su: Baron von Freyman, majstor od 1911. godine, učesnik i dobitnik nagrada na mnogim turnirima, koji je nakon Revolucije završio u Centralnoj Aziji; Baron Rausch von Taubenberg, jedan od najjačih igrača na univerzitetu, koji je dugo uspio opstati u Sovjetskom Savezu, ali na kraju završio u Karagandinskom logoru; Profesor Boris Mihajlovič Kojalovič, koji je Levenfišu postavio matematički ispit dok je bio student; Pjotr Potjomkin, pjesnik i šahist, koji je emigrirao nakon Revolucije – klub nazvan po njemu i danas postoji u Parizu, a Međunarodna šahovska federacija duguje mu svoj slogan „Gens Una Sumus“; Sergej Prokofjev, koji je strastveno volio šah; Fedor Bogatyrčuk iz Kijeva, koji je često putovao u Sankt Peterburg i kasnije postao jedan od najjačih igrača u Sovjetskom Savezu. Nakon Drugog svjetskog rata naselio se u Kanadi.

(Nastaviće se)