Piše: GM Emil Sutovsky
Da mi daju vremensku mašinu i ponude da odem na bilo koji turnir 20. vijeka, izabrao bih Karlsbad iz 1911. godine, gdje su se prije 113 godina okupili 26 igrača iz Evrope i Amerike na jednom od najzanimljivijih takmičenja u istoriji. Tamo nije bilo Laskera ni Kapablanke koji je brzo sticao snagu, ali kakva je to konstelacija imena bila u čuvenom lječilištu. Kakve brilijantne ličnosti četiri generacije.

Richard Teichmann – vrlo upečatljiv maestro, koji je već krajem 19. vijeka bio smatran igračem svjetskog ranga. U Karlsbad je došao nedugo nakon što je naslijedio imanje, i potaknut po prvi put stečenom finansijskom slobodom (iako ne bogatstvom), zaboravio je na svoj uobičajeni miroljubiv stil i ostvario sjajnu pobjedu. Najveću u karijeri. A već mu je 43 godine, i vidi samo na jedno oko. Ipak, to su njegove najbolje godine. Igrač ogromnog talenta, čak i deset godina kasnije odigraće meč sa Aljehinom neriješeno (pogledajte kako je crnim figurama pobjedio kad mu je bilo neophodno u posljednjoj partiji meča!). Ali to će biti već u uništenoj Evropi. Za sada je sve tiho i mirno, štapovi, cigare, nasljedstvo… i jedina pobjeda u karijeri na tako značajnom turniru.
Drugo mjesto podijelili su Akiba Rubinstein i Karl Schlechter.
Akiba... To su godine njegovog procvata. Ima 31 godinu, i prije četiri godine pobijedio je na prvom karlsbadskom turniru. Još nije Akiba Kivelevič, ali već se smatra jednim od tri najbolja igrača svijeta. Nedavno, 1909. godine, briljantno pobjeđuje na turniru u Sankt Peterburgu, pobijedivši samog Laskera (koji, doduše, ima isti broj poena i dijeli pobjedu sa zvijezdom u usponu). Za njega je drugo mjesto solidan rezultat, ali kao i uvijek, odigraće nekoliko antologijskih partija. Preporučujem da pogledate partiju sa Durasom.
Schlechter. Ima 37 godina, upravo je završio meč za svjetsko prvenstvo sa Laskerom. Meč koji je i dalje obavijen misterijama. Da li bi Schlechter postao svjetski prvak da nije izgubio posljednju partiju pri rezultatu 5-4? Ili mu je bila potrebna pobjeda sa dva poena razlike? Vjerovatno to nikada nećemo saznati. Karl je u Karlsbadu krenuo sjajno, vodio je veći dio turnira, ali kao i Rubinstein, ustupio prvo mjesto budućem pobjedniku. Nažalost, ovo je bio jedan od posljednjih sjajnih rezultata u karijeri bečkog maestra. Preživjeće rat, ali će preminuti prerano u decembru 1918. godine. Ali za sada, gleda nas sa fotografije (desno od Teichmanna), i ništa ne odaje tragičnost njegove sudbine.
A četvrto mjesto na turniru zauzeće (znam da zvučim kao Alisa Selezneva, ali je tako) Gersz Rotlewi. Ko je to, pitate se?
Izuzetno talentovan mladić jevrejskog porijekla, koji predstavlja Poljsku (i Rusko carstvo). Imao je vrlo kratku karijeru i život. U redove najboljih igrača probija se upravo u Karlsbadu. Ima 22 godine, toliko je siromašan da igra u neodgovarajućim pantalonama pozajmljenim od brata. Glavnom organizatoru, gospodinu Titzu (na fotografiji sa Teichmannom i Schlechterom), pada na pamet da o svom trošku obuče mladog genija. Na kraju, Rotlewi popušta i pada na četvrto mjesto – što je, ipak, nesumnjiv uspjeh za novajliju na ovakvim turnirima. Nažalost, Gersz postaje jedna od meteorskih zvijezda koje su izgorjele prije vremena. Prvi svjetski rat, nedostatak prihoda, nervni slom. Umire vrlo mlad 1920. godine. Uspio je da pobijedi gotovo sve najbolje šahiste svijeta tog vremena. Ironijom sudbine, jedino sjećanje na Rotlewija za mnoge je prelijepa partija koju je izgubio od istog Rubinsteina. A mladi genije je na istom Karlsbadu pobijedio Schlechtera, Marshalla, Nimzoviča i mnoge druge.
A koliko je samo mladih budućih zvijezda bilo okupljeno te godine u ovom divnom lječilištu. Aljehin, koji se tek pridružuje redovima priznatih igrača. Još se ne ističe, ali već dijeli osmo mjesto sa takođe novajlijom Tartakowerom. A pored njega – nevjerovatna i tajanstvena ličnost – njemački maestro Leonhardt. Vrlo mlad, talentovan-genijalan. Pjesnik, književni kritičar, šahista. Da bismo cijenili veličinu njegovog talenta – uskoro će pobijediti u meču protiv Nimzoviča rezultatom 4.5:0.5… I opet rat – Leonhardt će prestati da igra šah na mnogo godina. A kako bi bilo zanimljivo razgovarati s njim.
Tu je i mladi romantik Rudolf Spielmann. Oči mu gore i ide u bitku u svakoj partiji. Vidmar, koji nikako ne može odlučiti da li da gradi akademsku karijeru ili razvija svoj sjajni šahovski talenat. Tako će i nastaviti, postajući igrač iz top 10 i jedan od najuglednijih naučnika svog vremena. Levenfish, još mlad, ali već ozbiljan, igra na jednom od rijetkih svojih turnira u inostranstvu…
I pored njih Amos Burn, veteran svjetskog šaha. Još 1895. godine u Hastingsu bio je među najstarijim učesnicima! Sada ima 63 godine, ali još uvijek je u formi. Pobjedjuje, između ostalih, Teichmanna, Rotlewija, Aljehina i Tartakowera, i iako osvaja nešto manje od 50% poena, ne ostavlja loš utisak.
A kakav raspon na dva stoljeća- Burn, koji je igrao s ljudima rođenim u 18. vijeku, i Rubinstein sa Levenfishom – zaboravljeni u starosti od tadašnje šahovske zajednice i umrli u zaboravu u naizgled bezbrižnoj 1961. godini. Osnivač „zmaja“ Duz-Hotimirsky, koji je poživio do 1965. godine – faktički novo vrijeme… A još… Ne, ne mogu ispričati o svima. Ali zaista, nevjerovatan turnir. Zlatno doba evropskog šaha. Uskoro je počeo rat.
(Preneseno sa fejsbuka)