GM Rashit Ziatdinov
400 maraka bilo je dovoljno za tronedjeljni odmor u Njemačkoj u to vrijeme i to je bila uobičajena prva nagrada na turnirima.
Lasker priča:
Jednom — to je bilo početkom aprila 1890. godine — sudbina mi se ukazala u kafeu „Kaiserhof“ u liku gospodina Misesa.
— Da li ste spremni da igrate meč sa mnom? — upitao je lajpciški majstor.
— Naravno, gospodine Mises.
— Da li želite da igrate za 500 maraka?
— Zašto da ne? Pitanje je samo u tome da nađem finansijsku podršku.

Međutim, u Berlinu moje šanse protiv gospodina Misesa još uvijek nisu bile visoko ocijenjene.
Vjerovao je u mene samo brat i još nekoliko berlinskih navijača, koji su pomogli da se prikupi potrebna suma. Meč je bio osiguran, i ja sam se hrabro uputio u Leipzig. A uskoro, jedne večeri, neometano sam ušao… u „Kaiserhof“.

Berlinci, koji su iz novina znali da vodim u meču rezultatom 2:0, dočekali su me s iznenađenjem. Sa svih strana su me pitali: „Odakle ste?“ Odgovarao sam: „Iz Leipziga.“ „Čekajte, zar ne igrate meč s Misesom?“ „Prekinut je.“ „Prekinut? Kako se to dogodilo?“
Dozvolio sam sebi malo zadovoljstvo da održim napetu atmosferu, ali na kraju sam mirno objasnio da je meč prekinut nakon što sam osigurao pobjedu, pobijedivši pet partija bez poraza. Ovaj uspjeh mi je donio slavu i u Berlinu. A onda su uslijedile Engleska i Amerika.
(Preneseno sa fejsbuka)