Talj protiv Gligorića: Šahovski meč i ljubav prema fudbalu

GM Rashit Ziatdinov

Talj-Gligorić 5,5-3,5

Četvrtfinalni meč kandidata, maj 1968. godine, Beograd

Gligorić: “… Sa Mihailom Taljem sam 1968. godine u Beogradu igrao meč od deset partija. To je bio četvrtfinalni meč kandidatskog ciklusa. Posle pet partija (on je igrao tri puta bijelim figurama, a ja dva puta) vodio sam u rezultatu: jednu partiju sam dobio, ostale partije su završene remijem.

Čak i u jednoj od remi partija sam imao bolju poziciju u prekinutoj partiji, ali na dan kada smo trebali odigrati nastavak, igrala se fudbalska utakmica Jugoslavija – Francuska. Jako sam volio fudbal i bavio sam se njim, igrao sam redovno – dva puta nedjeljno sigurno. Zahvaljujući tome dugo sam bio u dobroj formi. I Miša je takođe volio fudbal. Rekao sam Miši: „Danas je fudbalska utakmica, igra reprezentacija Jugoslavije.“ Tako da smo umjesto doigravanja nastavka partije, Talj, Velimirović (tada moj trener) i ja otišli na stadion. Posle te partije su me zvali velikim džentlmenom.

A prije šeste partije pročitao sam članak jednog našeg glupog novinara koji je napisao: „Koliko se još mogu igrati ista otvaranja!“ Ne znam zašto, ali me to pogodilo, i kada je partija počela, odigrao sam treći potez drugačije nego što sam planirao u pripremi. Taj potez sam odigrao samo da pokažem: u šahu postoje i druga otvaranja. Ali kada sam shvatio šta sam uradio, jako sam se uplašio i izgubio partiju.

I dalje je igra išla drugačije, Talj je dobio taj meč. Ali ne mogu reći da mi je to bilo jako, jako važno, vjerovatno nisam volio to naprezanje duha, nervnu borbu. Volio sam sport na otvorenom, a šah – to nije igra za moju prirodu.“

(Preneseno sa fejsbuka)