Sergey Tsirakovsky
Nedaleko od grada Halberštata, u zapadnom dijelu Njemačke, nalazi se selo koje predstavlja izuzetno zanimljiv i vrijedan šahovski „eksponat“, dostojan zauzimanja prvog mjesta u svjetskom šahovskom muzeju, kada bi takav postojao i imao paviljon dovoljno velik da u njega stane čitavo selo.
Ovo selo se zove Štrebek, i na prvi pogled ništa u njemu ne govori da njegovi stanovnici već oko hiljadu godina igraju šah i da je ova igra postala neodvojivi dio njihovih tradicija i običaja. Dugih mjeseci zatvorenik je čekao dok njegova porodica ne plati otkup za njega. Kao strastveni ljubitelj šaha, grof je naučio stražare ovoj igri. Uskoro su se i drugi stanovnici Štrebeka zainteresovali za šah. Na grbu sela bila je prikazana šahovska tabla sa konjem i pješakom, a na dokumentima mjesne uprave stavljan je pečat u obliku šahovske table.
Čak je i vjetrokaz na zvoniku bio obojen u crno-bijele kvadrate.
Komplet za igranje šaha morao je biti u svakoj kući. Zanimljivo je da su čak i kraljevi poštovali tako intelektualno selo i oslobađali ga od raznih poreza. Zahvalni stanovnici su, za vrijeme krunidbenih svečanosti, priređivali predstavu „živog šaha“. Još jedan zanimljiv običaj postojao je u starom Štrebeku. Ako bi „strani“ mladoženja želio da oženi lokalnu djevojku, morao je da igra partiju šaha s mjesnim starješinom, naravno, vrlo jakim šahistom. U slučaju poraza, ne samo da bi bio odbijen, već bi morao platiti priličnu novčanu kaznu. Nije loš način za punjenje seoske kase!
Godine 1823. u školi je, počevši od 3. razreda, uvedena nastava šaha. Redovno se održavalo prvenstvo škole, a imena pobjednika su bila istaknuta u kabinetu šaha. Od 1886. godine u Štrebeku se vodi „Šahovska hronika“, u kojoj se bilježe svi važni događaji u svijetu šaha.
Selo često posjećuju poznati velemajstori, koji ostavljaju svoje autograme u „Knjizi počasnih posjetilaca“. Godine 1921. uprava Štrebeka obratila se ministarstvu finansija Pruske sa zahtjevom da dozvoli izdavanje vlastitih novčanih znakova. Dozvola je dobijena i u opticaj su puštene novčanice u apoenima od 25, 50 i 75 pfeninga. Na svakoj novčanici stajao je broj, potpis starješine i šahovski grb sela.
Zanimljivo je da šahovske tradicije u Štrebeku nisu izgubljene do danas. Gotovo čitavo odraslo stanovništvo zaneseno je ovom igrom. Nedavno je selo Štrebek, s nešto više od 1000 stanovnika, uvršteno na Popis svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Preneseno sa fejsbuka