Miguel Najdorf: „A sada … Pepsi Cola!“ (3.nastavak)

Tri sprata raspoređena oko otvorenog stepeništa izgledaju prilično istrošeno. Centar ove izbledjele slave je sala na drugom spratu, koja je obasjana blagim sjajem trakastih svjetiljki. Portreti Laskera, Aljehina i Capablance visoko na zidovima, svaki sa dugom ručno napisanom posvetom, gledaju članove kluba kako igraju šah ispod. Posebno opremljena sala u  prizemlju sadrži najponosniji posjed kluba: sto i figure na kojima su ovdje Aljehin i Capablanca igrali svoj meč za svjetskog  šampiona 1927. godine. U ovoj sali su dočekani potencijalni počasni članovi te večeri u 19:30.

Najdorf je, naravno, dobio mjesto za dugim stolom koji gleda na ovu dragocjenost. Dok prisutni sa interesovanjem gledaju kada se Van Oosterom, Karpov i Polugajevski obasipaju pohvalama, „El Viejo“, kako Ljubojević uvek naziva Najdorfa, sve više se povlači u sebe – sve dok se ne izrazi iskrena zahvalnost „istoriji šaha u Argentini“. Tada se širok osmijeh pojavi na njegovom licu. Zatim, Miguel Najdorf dobija poslednju reč. Sijajući, prilazi mikrofonu da izgovori kratku pohvalu „Šampionu među šahovskim klubovima“ i izrazi zahvalnost za „najljepši šahovski turnir koji sam ikada vidio“. Ženski prevodilac uzaludno pokušava da prevede njegov govor, koji je izgovoren na španskom, na engleski jezik.

Najdorf je tako zauzet svojom temom da neprestano prekida njen prevod.

Sledećeg dana, najstariji aktivni velemajstor na svijetu rano se pojavljuje u press sali turnira Polugajevskog. Posmatra pozicije sve dok ne primjeti jednu koja zaslužuje bližu pažnju. U VIP prostoriji iznosi niz ubjedljivih varijanti kako bi podržao svoju procjenu da Salov ide ka svojem prvom porazu. Njegova oštroumnost i dalje ne ostavlja ništa da se doda. Kao što je Anand ranije primjetio: „Teško je zamisliti da neko još uvijek voli šah toliko u tim godinama. Ono što me iznova iznenađuje je koliko on još uvek vidi. Čak i kada imate na umu da je velemajstor, stalno vas iznenadi veliki broj značajnih sugestija koje daje u pozicijama koje ga interesuju.“

Najdorf kaže da se osjeća umorno. Ustaje i pita Polugajevskog, koji tada slučajno prolazi kroz salu, kako Salov stoji. „U problemima“, odgovara. Najdorf odlazi do sjedišta, spušta se na sofu i malo se povlači unazad. Uplašena Veronica, supruga Širova koja je u visokom stadijumu trudnoće, dolazi da nam kaže da se Najdorf ne osjeća dobro. Žene i predsjednik Kluba Argentino žure ka njemu. Hostesa odlazi da potraži medicinsku pomoć. Gospođa Polugajevski otvara prozore i konstantno briše njegov čelo vlažnom maramicom. Tanja Salov drži njegovu ruku i razgovara s njim. Polako se Najdorf oporavlja. S mekim glasom objašnjava da mu se ovo već dešavalo kada se previše koncentrisao na šahovsku partiju. U pozadini, Anand objašnjava Quinterosu, sa dozom hrabrosti, kako je pobijedio u partiji protiv Judit Polgar. Karpov i Širov su takođe potpuno nesvjesni uzbuđenja oko Najdorfa i nastavljaju da istražuju tajne poteza pješacima koji su u njihovoj partiji doveli do remija.

Ovaj prizor mi ostaje u sjećanju dugo nakon toga. Tako će jednog dana biti. Dok nježne ženske ruke pomažu Miguelu Najdorfu, šahisti će nastaviti da se naginju nad tablom sa svojom vječnom igrom.

Post skriptum: Miguel Najdorf je preminuo u Malagi, Španija, 4. jula 1997. godine.

Preneseno iz knjige: Dirk Jan ten Geuzendam: Dan kada se Kasparov povukao i drugi šahovski intervjui

(Kraj članka o Najdorfu)