GM Eduard Gufeljd: Bobby Fischer -od šahovskog genija do legende (19. nastavak)

Fišeru je uvijek bilo veoma teško da sjedne za šahovsku tablu i započne partiju. Strah od neuspjeha u svijetu koji cijeni samo uspjeh često je ograničavao njegove ambicije. Svi ovi razlozi su možda ponovo odigrali svoju ulogu. Anatolij Karpov nije ličio na one velemajstore koje je Fišer nekada obarao jednog za drugim. Karpov je bio mlad, nepoznat i opasan protivnik koji je posjedovao najsavremenije oružje u šahovskoj borbi. Instinkt samoodržanja je prevladao i natjerao Fišera da diktira nerazumne uslove za meč: kandidat mora pobjediti Svjetskog šampiona sa dva poena razlike. Fišer je unapred znao da to nije prihvatljivo. Ipak, nije bio spreman na bilo kakve ustupke. Pokušavao je da sabotira meč.

Neko vreme prije početka meča, u novinama se pojavila vijest da se Fišer zainteresovao za astrologiju. I, navodno, horoskopi su predviđali Fišerov poraz u meču sa Karpovom. Jedan zanimljiv detalj: Anatolija Karpova su jednom pitali prije predstojećeg susreta sa Fišerom:

„Ljudi vas zovu ‘drugi Fišer.’ Kakvo je vaše mišljenje o tome?“

„Da je to tačno,“ Karpov je odmah odgovorio, „moj meč sa svjetskim prvakom bi bio krajnje neinteresantan. Koji je smisao da Fišer broj jedan igra protiv Fišera broj dva?“

Međutim, Fišer se nikada nije pojavio na događaju…

Velemajstor Anatolij Karpov je čekao rok. Ponoć između 1. i 2. aprila je bio krajnji rok za Fišerovu potvrdu njegovog učešća u meču. Karpov je poslao telegram potvrđujući svoj pristanak da igra prema pravilima koje je ustanovio FIDE Šahovski Kongres.

Što se tiče Roberta Fišera, on je nastavio da ćuti…

Vratimo se na 1974. godinu, kada je FIDE Kongres održan u Džordžtaunu, Malezija, pod predsjedavanjem Evea, Fišerov predlog je na kraju odbijen. Fišer je tada predložio da ne treba biti ograničenja u broju partija u mečevima za Svjetsko prvenstvo. Njegov drugi zahtjev je bio da se da prednost. Šampion bi prihvatio poraz samo sa rezultatom 8-10. Njegov protivnik mora postići ne manje od dva poena prednosti.

Kongres je prihvatio Fišerov prvi zahtjev: „meč će se igrati bez ograničenja dok jedan igrač ne pobijedi deset partija, pri čemu se remiji ne računaju,“ ali je odbio njegov drugi zahtjev.

Manila (Filipini) je izabrana kao mjesto održavanja sledećeg meča. Rok za oba učesnika da potvrde svoje učešće na turniru bio je 1. april 1975. Nakon hitnog sastanka u Holandiji, Gligorić je intervjuisao Evea:

Gligorić: „Šta će biti s Fišerovom situacijom ako ne potvrdi svoju odluku da brani titulu šampiona do 1. aprila?“

Eve: „Mislim da bi to za njega bila prilično riskantna stvar. Ako Fišer izgubi svoju titulu, neće mu biti lako da je vrati…“

Gligorić: „Koja su njegova službena prava u ovom sledećem ciklusu borbe za svjetsko prvenstvo u šahu?“

Eve: „U sledećem ciklusu Fišer bi imao pravo da učestvuje u takmičenju kandidata, preskačući sve preliminarne faze. Međutim, morao bi igrati (i pobijediti) nekoliko mečeva kandidata.“

Nakon završetka hitne sjednice u Bergen-An-Zeeu, Associated Press je objavio informaciju o Fišerovom telefonskom pozivu FIDE.

“U redu. Igraću. Pokazaću im svima,” navodno je rekao.

Ali vrijeme je prolazilo, a Bobi je 1. aprila i dalje ćutao.

Tada je Eve, koji je pokušavao da spasi meč (kao što je to učinio u Rejkjaviku 1972. godine), produžio Fišerov rok za još jedan dan. Ta odluka je saopštena na posebnom sastanku 2. aprila.

Dana 3. aprila, sovjetski velemajstor Anatolij Karpov je proglašen 12. svjetskim šahovskim šampionom.

Komentarišući Fišerovo napuštanje šaha, Karpov je rekao: „Pretpostavljam da Fišer jednostavno nije mogao podnijeti ogroman pritisak koji šahovski mečevi na višem nivou zahtijevaju.“

Neko je jednom pomenuo da je Bobi Fišer donio u šah stil boksera Muhameda Alija. Kao što znamo, on je uvijek odbijao samu pomisao na poraz, nešto što, ipak, nije pomoglo da zadrži krunu u svijetu boksa.

Tako je Fišer izgubio titulu najboljeg šahiste. Ali šta je s prestižom? Vrijeme je radilo protiv Fišera. S Karpovljevim blistavim pobjedama u pozadini, Fišerova tišina je smatrana kao znak slabosti. Fišer je tada započeo svoje aktivnosti u drugoj sferi, nevezanoj za FIDE. U avgustu 1975. organizovao je prijateljski meč s Henriqueom Mekingom. Brazilac je već napisao knjigu o meču Spaski-Fišer. „Da li se vaša knjiga prodavala?“, pitali su Mekinga. „Oh, moja knjiga je bila tražena kao bikiniji na Kopakabani vrućeg ljetnog dana!“, pohvalio se brazilski velemajstor.

Posrednici za ovaj susret, Venecuelanci (organizatori su bili filipinski šahisti) su pozvali Fišera i Mekinga u Caracas.

Fišer je došao u glavni grad Venecuele blago promijenivši svoj izgled (pustio je brkove i bradu, te ih obojao u crveno) kako ga novinari i fanovi, ljubitelji autograma, ne bi prepoznali. Ali pregovori o meču s Mekingom su iznenada prekinuti. Kada je Fišer shvatio da njegovi napori da se preruši nisu pomogli, iznenada je izgubio živce i nestao iz hotela, odredište nepoznato.

Kasnije je dvostruki šampion SAD-a, Walter Browne, izazvao Fišera predloživši mu da igra, ali Fišer nije prihvatio izazov.

U Japanu je Bobi započeo pregovore s Karpovom predlažući da igraju u Tokiju pod sledećim finansijskim uslovima: nagrada bi iznosila 2 miliona dolara. Pobjednik bi dobio polovinu te sume, poraženi desetinu, a ostatak bi pokrio troškove učesnika, sekundanta i sudija. Međutim, Fišer je zadržao pravo da odabere drugo mjesto za igru ako bi neko ponudio više novca… Taj meč se nikada nije održao. Takođe, nije se održao ni onaj sa Svetozarom Gligorićem o kojem se pregovaralo 1978. godine.

(Nastaviće se)