GM Rashit Ziatdinov
Jan Nepomniachtchi o varalicama: neki rezultati su sami po sebi apsurdni

Jan Nepomniachtchi izrazio je čuđenje zbog toga što mnogi ne primjećuju iznenađujuće uspjehe nekih šahista u online igri, koji se nisu istakli na klasičnim susretima.
„Dobro je kada postoji više od jedne tačke gledišta po nekom pitanju. Isto je i sa varanjem. Talj je nekada šaljivo govorio: ‘Postoje dva tipa žrtava: korektne i moje’. Ne pretendujem na (ne)ispravnost mog pristupa, ali čini mi se da smo već odavno prešli skalu od 1 do 10, gdje je 1 – ‘online šah je drugačija igra’, a 10 – ‘varalice su potpuno poludjele zbog nekažnjivosti’.
Uopšteno, mogu da razumijem raspravu o ovom ili onom velemajstoru ili mladom talentu.
Na primjer, Denis Lazavik: naravno, pristojan igrač u blic i rapid partijama, što je potvrdio na svjetskim prvenstvima u Samarkandu i Almatiju. Ali vjerujte, postoji značajna razlika između pristojnog brzopoteznog igrača za tablom (takvih ima na desetine), prilično prosječnog (barem za sada) igrača u klasičnoj igri i apsolutnog monstruma igre preko interneta – sigurno u top-3 po stabilnosti i kvalitetu nastupa u protekloj godini.
Ili onaj poznati Jospem, koji je pobijedio posljednje 4 partije u TT protiv Magnusa. Za pohvalu! Međutim, ovdje se može ostaviti spekulacija, jer jun nije daleko: šahovski svijet nestrpljivo očekuje njegov meč sa Kramnikom.
Ali kada se radi o MK-ovima, majstorima FIDE-a i dalje na listi, čujemo iste argumente – kao, šta je tu čudno? To je fenomenalan događaj na svoj način, ili možda samo trend vremena: bez obzira na to šta se događa, koliko god pojedinačne partije ili čitavi turniri bili čudesni, odgovor će biti – pa zašto ne?
I stvarno, zašto obični MK iz Nižnjeg Novgoroda ne bi mogao, nakon poraza u prvom kolu turnira Titulisani utorak, sakupiti 9,5 od 10, nadigrajući poučno Narodickog i Abdusattorova, i podijeliti prvo mjesto? Pa zašto ne?
Zašto majstor FIDE-a iz Irana, koji je izgubio od Nakamure 40 brzih partija zaredom (!) i ima zajednički skor s njim – minus 70, ne bi mogao dva puta dnevno ga pobijediti na turniru utorkom? I to lako!
Zašto desetogodišnji dječak, neosporni talent, završava online turnir ispred svjetske desetorke, ali to ne izaziva čuđenje (barem ne mnogo), već se doživljava s radosnim uzbuđenjem? Ili, na primjer, ne baš jaki IM Galčenko, koji zanimljivo priča o zamkama u otvaranju i životnim situacijama i trenira djecu i amatere, „opušteno, bez napora“ se bori na istom nivou (ne samo po rezultatu, već i po nivou igre i kvaliteti partija) sa ovim vašim Karuanama, Nakamurama i Griščucima. I raspravljaju ne o tome koliko je to apsurdno samo po sebi, već o tome koliko je lako odigrati g5 u toj ili onoj poziciji.
Da, vjerovatno, kada zabrane neke, „drugi će doći, zamijenjujući udobnost rizikom“ i ne možemo reći da je to potpuno neopravdani trud. Ali to nije razlog za pasivnost.
(Preneseno sa fejsbuka)