Priča o najomraženijem šahisti današnjice, Hans Moke Niemannu (2.nastavak)

Piše: Jen Wieczner, New York

Hans Niemann u svojim danima kada je smatran šahovskim vunderkindom, kako je podijeljeno na njegovim društvenim medijima.
Fotografija: hans_niemann/Instagram

Kada je imao oko 8 godina, Hans Niemann je smatrao za sebe da je „super-genije“. Rođen je u San Francisku i proveo je ranu mladost u Laguna Biču, kao najstarije od četvoro djece, ali je njegov otac – graditelj kuća – izgubio 10 miliona dolara u finansijskoj krizi 2008. godine i podnio zahtjev za bankrot. Hansova majka radila je za evropsku kompaniju, i preselili su se u Holandiju kako bi započeli novi život, provodeći nedelje u hostelu. „Bilo koja forma normalnosti“ u njegovom životu prestala je, rekao je kasnije.

Nakon godinu dana, polagao je IQ test koji nije mogao da izmjeri njegovu inteligenciju jer je njegova skala stala na 145. „Postao sam prilično arogantan nakon toga“, rekao mi je. Upisao se u školu za darovite, sa obaveznim časovima šaha, i bio je najbolji igrač do trenutka kada su Niemannovi 2012. godine ponovo preselili u Kaliforniju.

U šahovskoj sceni zaliva San Franciska, Niemann je bio vješt ali iritantan dječak. Bilo je mnogo psovanja i nadmetanja u pretpubertskoj atmosferi. „Dječaci koji igraju šah obično su veoma poštovani i stidljivi. On je bio izuzetak“, kaže drugi velemajstor koji je poznavao Niemanna u to vrijeme. „Bio je razmažen, razmažen dječak. Još uvek je veoma razmažen.“ Jednom prilikom, kada je šef BayAreaChess-a rekao Niemannu da je previše bučan na turniru, Niemann mu je rekao da je „kreten“ i izbačen je. (Plakao je i izvinio se, pa su ga pustili nazad.)

Ali Niemannov rejting se udvostručio na skoro 2,000 za otprilike godinu dana, skok naglije nego što su neki ikada vidjeli. (Generalno, početnici imaju rejting ispod 1,000, a velemajstori preko 2,500).

„Nisam znao ko je on, ali sam pogledao grafikon i bio je samo veoma brz porast — potpuno, neuobičajeno“, kaže Greg Shahade, osnivač Američke šahovske škole. “Postojala je šansa da je ovo dijete možda neki veliki talenat.” Shahade je pozvao Hansa, starog 10 godina, u svoj godišnji kamp u St. Louisu. “Bilo je to ekstremno bolno svaki put kada bi izgubio partiju. To se dešava kod puno djece, ali kod njega je to bilo na drugom nivou”, kaže Shahade. Nije to nužno doživljavao kao lošu stvar: „Osjećam kao da kada toliko mrziš da gubiš, tvoje šanse da budeš sjajan su malo veće.”

Za razliku od vunderkinda prethodnih generacija, koji su svoje vještine brusili igrajući u lokalnim klubovima i proučavali poteze u knjigama, Niemann je odrastao u eri onlajn šaha i nepobjedivih šahovskih mašina. Godine 2005. dvoje diplomaca Univerziteta Brigham Young osnovalo je Chess.com, koji je sada domaćin čak milijardu partija mjesečno. Godine 2008. debitovala je besplatna aplikacija pod nazivom Stockfish sa AI motorom koji je evoluirao da bude rejtingovan stotinama poena više od bilo kojeg čovjeka.

Igrači početnici mogli su igrati mnogo više partija protiv daleko jačih protivnika nego ikada prije. A 2014. godine, drugi resurs, ChessBase, objavio je arhivu od miliona partija. Na turnirima, igrači je koriste da konsultuju odmah nakon objavljivanja parova. Oni skroluju kroz odigrane poteze svojih protivnika i koriste AI motore kako bi došli do optimalnih varijanti igre. “To je kao da su pola sata prije ispita, vaša pitanja na internetu, tako da znate kako se pripremiti.”

Niemann je u tome bio bolji od većine. Kada je imao 11 godina, upoznao je Maxima Dlugyja, velemajstora i trenera u New Yorku, koji mu je dao strateške šeme za igranje na turnirima. “Savršeno je izveo. Bilo je zapanjujuće”, kaže Dlugy. Ali Niemann je bio više od reproduktivca. Dok mnogi igrači u razvoju koriste kanonska otvaranja, poput Daminog  gambita ili Kraljeve indijke, Niemann je dodao originalne ideje, igrajući poteze koji nemaju imena. U šahovskoj notaciji, oni bi se citirali kao !N, za teoretske novosti. „Samo njegove ideje – to su stare, stare, stare stvari koje bi Capablanca i svi ti šampioni starog svijeta igrali do smrti, a on bi smislio novu koja ima njegov vlastiti potpis“, kaže Kennedy. „Preispituje teoriju otvaranja.“

Godine 2015. Niemannovi su se preselili u Weston, Connecticut, kako bi Hans mogao da igra na konkurentnijoj sceni New Yorka. Nagrade koje je osvojio na turnirima omogućile su mu da kupi stvari kojima se mogao razmetati u lokalnoj srednjoj školi: LEGO setove od 500 dolara, iPade, kolekcionarske Nike. U svojim juniorskim godinama osvojio je stipendiju za gimnaziju i pripremnu školu Columbia, koja je imala jedan od najboljih školskih šahovskih programa u zemlji.

Sa 16 godina se preselio iz porodične kuće u grad da živi sam – „praktički emancipovan“, rekao je kasnije. Iznajmio je mali stan od 1.500 dolara na Upper West Sideu, bez kuhinje ili šporeta, samo je imao frižider sa mikrotalasnom i čajnikom na njemu. „Bavljene svime bilo je prilično teško“, rekao mi je. Povremeno je viđao svoju porodicu. Podučavao je šah za 200 dolara po lekciji, jeo „koliko sam mogao“ iz školskog bifea i pokupio sendviče iz podzemne željeznice od 5 dolara za večeru.

Igrajući protiv legendi u njujorškom šahovskom klubu Marshall, Niemannov um kao da je radio drugačije od njegovih konkurenata – konkretno, više kao AI. Šahovske mašine mogu preporučiti idealne poteze zavirujući duboko u budućnost. Ali zašto su idealni potezi, to ljudima možda neće biti jasno do nekoliko poteza kasnije.

„Mnogi igrači se ne osjećaju prijatno kada moraju da izađu izvan naučene varijante, ali izgleda da je Hansu to prijatno“, kaže Bruce Pandolfini, čuveni njujorški učitelj šaha koga je tumačio Ben Kingsli u filmu iz 1993. “U potrazi za Bobbyjem Fischerom”. „Nisam siguran da sam Hans može to objasniti. On to radi prirodno. U tom smislu, to je intuitivno; više je estetski i umjetnički.“

Nedavno je vidio Niemann-a kako pomjera svog skakača na način koji je bio „toliko kontraintuitivan da se činilo da je u suprotnosti sa svime čemu nas uči teorija šaha“, ali je to briljantno uspjelo. “Hans to nije mogao vidjeti na kristalno jasan način”, kaže Pandolfini. „Bilo je  mutno, ali on bi se u toj nejasnoći osjećao kao kod kuće.”

Shahade, koji je godinama gledao Niemannovu igru u njegovom kampu, slaže se da postoji nešto neobično u njegovom stilu. „Imao je čudan način razmišljanja o šahu“, kaže on. Niemann bi često igrao pravi potez, ali nije bio u stanju da ga artikuliše, ili bi zacrtao strategiju koja je zvučala kao besmislica. Shahade se nije zadržavao na tome. “Bio je tako samouvjeren, tako brz. To je bio stil koji jednostavno ne viđam često kada igram sa drugim ljudima. Jednostavno je vrlo brzo stavio figure na prava polja,” kaže on. „Ono što znam je da je dobar. Potezi pokazuju da on nešto razumije.”

Čak i iako je šahovska tehnologija napredovala, kultura igre je ostala konzervativna i džentlmenska. Vješt ili ne, Niemann se ponašao kao kreten. Kao tinejdžer u kampu američke šahovske škole, nemilosrdno je omalovažavao 8- i 9-godišnjake. Niemann je bio protivnik protiv kojeg su ostali mladi učenici najviše mrzili da igraju, kaže Pandolfini. “Ne samo da je nevjerovatno dobar, već ima i vrlo zastrašujući, neustrašiv stil. Nekada su to zvali ‘Fischerov strah’.

On ispoljava ratobornost ili borbenost za tablom, a to jednostavno iscrpljuje ljude.“ Kada je COVID zatvorio Columbia Prep i turnirski ciklus početkom 2020., Niemann je bio u karantinu i bavio se internet šahom. Brzo je napredovao na internet rang-listi i strimovao partije na Twitchu, gdje je njegov stil maltretiranja privukao pratioce i ostvario skroman prihod.

Kasnije te godine, kada je nastavljena igra za tablom, odletio je u Evropu i iznenadio konkurente  igrajući znatno iznad svog uzrasnog nivoa. Postao je velemajstor u januaru 2021. sa 17 godina. Proveo je šest mjeseci u inostranstvu, a kada se vratio, počeo je da daje intervjue čudnim novim glasom – intonacijom koju je teško odrediti, ali zvuči nejasno sovjetski. Poznanici iz detinjstva kažu da to nikada ranije nisu čuli. „On uopšte nema akcenat. Samo glumi neku osobu,“ kaže Vincent Baker, njegov protivnik iz srednje škole. „Tako nije govorio kada je igrao s nama.“

Velemajstorski status možda je udario Niemannu u glavu. Snimio je sebe u Washington Square Parku kako odbija poziv da igra na humanitarnom turniru jer organizatori, suprotno tradiciji, nisu željeli da mu oproste kotizaciju od 5 dolara. „Velemajstori ne plaćaju kotizaciju,“ kaže Niemann u videu. „Žao mi je, ali, neću da slušam vaše humanitarne gluposti.“

(Nastaviće se)